...zato što u Saragosi nismo uspeli da pobedimo Severnu Irsku, a Honduras smo savladali sa nedovoljnim jednim golom razlike na Svetskom prvenstvu u fudbalu 1982. Vuković i njegovi rukometaši postavljaju nove i bolje standarde.
To je prva pomisao koja mi je pala na pamet kada sam saznao da će Srbija takmičenje na svetskom rukometnom prvenstvu početi u glavnom gradu pokrajine Aragon.
Sigurno se pitate šta to fali Saragosi? Ništa, čisto zbog sujeverja i ničega drugog!
Za mnoge ova priča neće ništa značiti, ali ipak ću podsetiti na jedno davno prošlo vreme, kada je nacionalni tim države u kojoj smo živeli, za koju smo navijali i, uglavnom, voleli je, iz ovog španskog grada krenula u pohod ka svetskim visinama(!?).
Daleko od toga da spadam u sujeverne fanatike, koji pošto-poto moraju da ispoštuju sve rituale pred neki za njih važan događaj. Ali, ne mogu da kažem da mi je svejedno kada mi crna mačka pređe put i da se osećam bezbrižno kada na utakmicu krenem u odeći koju sam nosio kada je prethodni put moj tim izgubio meč. Ponekad znam da se celu utakmicu ne pomerim zbog malera, da ostanem u jednom položaju i maltene ukočen sačekam kraj.
Možda ja i jesam sujeverni fanatik!? Ma ne, nisam...
Da me neke pita da mu objasnim taj glupi strah, ne bih znao. Jednostavno tako je, a i siguran sam da me mnogi od vas razumeju.
Elem, da se vratimo temi.
Na mestu gde će rukometna reprezenatcija Srbije početi takmičenje na Mundijalu 2013, "kaznena ekspedicija", barem je to trebalo da bude, pokojnog Miljana Miljanića je pre 31 godinu napala čuvenu "zlatnu boginju".
Ta "Čičina" reprezentacija Jugoslavije, sa Pižonom, Šurjakom, braćom Vujović, Zajecom, Halilhodžićem, Sušićem i drugima, bila je, kao nikad pre i posle, među favoritima za osvajanje turnira. Grupa sa Španijom, koja bi se, ruku na srce, teško kvalifikovala da nije bila domaćin, nejakom Severnom Irskom i slabašnim Honudrasom, obećavala je lagan plasman u drugi krug.
Na kraju je eliminacijom već posle tri utakmice kažnjena cela Jugoslavija, pre svih narod. Razočaranje je dostiglo vrhunac.
"Plavi" su bili, blago rečeno, u očajnom izdanju. Uveravanja mnogih stručnjaka da Miljanovi "majstori" mogu do finala posle samo nekoliko dana takmičenja delovala su smešno i neozbiljno, a bila su izrečena od najvećih "mozgova" svetskog fudbala.
Znam, sve to deluje neuporedivo sa onim što će se ovih dana dešavati u Saragosi. Različiti su sportovi, "orlovi" nemaju ulogu favorita, prošlo je više od tri decenije, a o geopolitičkom razvoju događaja na našim prostorima (SFRJ) da ne pričmo. Od jedne velike države nastalo je nekoliko malih, sve se promenilo, osim strasti kod ljudi prema sportu. Pa, na kraju krajeva i ona je drugačija, jer je pojavom rivaliteta među "bivšom braćom" postala još jača - preko granice ukusa i normalnog.
Opet je moja reprezentacija na Svetskom prvenstvu u ovom gradu i grupa je ponovo za ono naše čuveno "lako ćemo". A, La Romareda je i dalje na istom mestu i opominje! Već je pustila "crva" u mnoge glave i on uveliko rovari. Na njoj je sve počelo i završilo se te 1982. godine - remi sa Ircima i nedovoljnih 1:0 protiv "turista" iz Hondurasa (da je bilo 2:0 Juga bi prošla).
Nekoliko kilometara dalje od stadiona, prema severoistoku prelepe Saragose (ono što smo uspeli da vidimo za jedan dan), nalazi se dvorana Pabeljon Prinsipe Filipe, u kojoj će Srbija igrati svoje utakmice na Mundijalu, verujemo sa mnogo više uspeha nego Miljanova Jugoslavija.
Želja svih nas koji smo ovde zbog ili sa "orlovima" je da se Saragosa napusti što pre. Naravno, ne zbog povratka kući (to ne dolazi u obzir) ili što nam se ne sviđa grad. Razlog je samo jedan - želimo Srbiju da vidimo što pre u Barseloni.
Ako budemo prvi ili drugi onda ćemo već posle prve faze u Kataloniju, dok treće i četvrto mesto u grupi produžavaju boravak u gradu na obalama reke Ebro. Ostale dve pozicije znače i ekspresan povratak u Beograd.
I još jedna stvar - Barsa budi mnogo lepša sećanja našim sportistima. Da nije možda neko zaboravio trojku Saleta Đorđevića protiv Hrvatske na Eurobasketu? Ili titulu na istom takmičenju?
Uf, titula... Ma, nećemo da preterujemo. Samo neka takmičenja ide svojim tokom... i neka Srbija pobeđuje.
(Izveštač MONDA iz Saragose Vladimir Sukdolak)