Upoznajemo Saragosu, upoznajemo i sve više ljudi... Prvi je na novinare iz Srbije "natrčao" barmen iz "irish puba" - Škot Bob.
Hrpu novinarske opreme, od koje nam je već muka, ostavili smo u apartmanu i prvi put od kada smo doputovali, onako - sa "rukama u džepovima", krenuli u obilazak grada.
Polovina šestočlane ekipe iz Beograda ostala je dvorani da završi posao (internet je perfektan za razliku od onog u stanu), dok je nas troje krenulo u potragu za nekim dobrim mestom za opuštanje.
Nismo se pomučili.
Prvi "irish pub" na koji smo naleteli bio je naš! Zauzimamo pozicije za šankom i naručujemo tri Paulajnera. Uslužuje nas vitka Irkinja, koja završava smenu i predaje je mlađem kolegi.
Zove se Bob, iz Škotske je i već devet godina živi i radi u Španiji. Komunikaciju sa domaćinom uspostavili smo tako što smo ga zamolili da nam pokloni interesantnu pivsku čašu.
"Nema lepše zemlje od...", taman smo pomilsili da će da kaže ime one u kojoj trenutno svi boravimo, ali nas je iznandio: "... Škotske". Momak obožava svoju domovinu. Uhlebljenje je našao daleko od nje.
Bob, kao i velika većina zemljaka, ne voli Engleze, ni Britaniju, ali je svestan da nezavisnost Škotske, tačnije odvajanje od Ujedinjenog Kraljevstva, može samo da naškodi "suknjicama".
Naručujemo novu turu, dok nam Bob "šalje" nešto kratko da presečemo. Kratko, slatko i vrlo oštro (kasnije smo shvatili). I on pije zajedno sa nama. Nema nikakav problem zbog toga.
Na sebi ima zeleni ragbi dres, savršeno uklopljen u ambijent lokala. Ta boja mu baš odgovara, jer je veliki navijač Seltika.
Bob se seća utakmica s kraja osamdesetih protiv Partizana, ne i rezultata. Nije nam bio problem da ga podsetimo da su crno-beli eliminisali Seltik, što ga nimalo nije potreslo. I što bi kada je njegov klub ove sezone u osmini finala Lige šampiona (pobedio je Barselonu!), a gde su naši...
Dobro zna ko su i odakle su Crvena zvezda i Partizan. Otkrivamo mu da je od tih fudbalskih klubova ostala samo stara slava i ništa više.
Od kada smo spomenuli taj dvomeč iz Kupa pobednika kupova, po glavi ne prestaje da mi se mota Poljak koji je u to vreme igrao u napadu zeleno-belih. Uporno pokušavam da setim njegovog imena, ali bezuspešno (onaj osećaj kada počinjete da se nervirate, jer vam je potrebno samo jedno slovo).
Nisam izdržao, molim Boba za pomoć. Odgovor dobijam kao iz topa: "Djeka, Djeka - Djekanovski", oduševljeno izgovara reči pesme koja se svojevremeno orila Seltik parkom u čast nekadašnjeg poljskog reprezentativnog napadača.
Oduševljen sam i ja, jer ponovo mogu da se uključim u razgovor, koji moje kolege Marija i Maksa uveliko vode sa našim novim prijateljem.
Rendžerse baš ne voli i svaki njegov komentar na "policajce" je u najmanju ruku negativan (možete samo da zamislite). Takvo mišljenje ima i o bivšim i sadašnjim igračima velikog rivala.
"Gordan Petric, fu.... j.... ", sam se setio i sa grimasom gađenja i palčevima obe ruke okrenutim na dole izgovara ime bivšeg defanzivca Rendžersa.
Kažemo mu da je u Srbiji dosta popularna košarka i su hale poslednjih godina posećenjije od stadiona.
Kao dokaz mu puštamo atmosferu sa nekih ranijih evroligaških utakmica Partizana u Areni. Zapanjen je! Uzima telefon i obraća se kolegi iz šanka: "This is fuc.... basketball!? 22.000 supporters". Na kraju krajeva logična reakcija nekog ko dolazi iz zemlje gde se košarka skoro i ne igra.
Tenis prati zbog Endija Mareja. Osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama učinio je sve Škote ponosnim pred Englezima. Ali, Bob voli i Novaka Đokovića. Tako vam je to danas u svetu. Kada kažete da ste iz Srbije svi vas prvo pitaju sa Noleta.
Nema problem da nam prizna da je Novak trenutno najbolji igrač sveta, bolji čak i od Endija. Međutim, naglašava da je Rodžer Federer bez premca svih vremena.
Ide nova tura, zatim još jedna, pa opet ono "kratko" piće... Vidim, vreme je da se pođe.
Bob nas poziva da svratimo kasnije na svirku. "Ma kakva svirka, samo da stignemo do kuće. Ko zna gde smo...", mislim se u sebi i pritom zaboravljam da smo na svega par stotina metara od smeštaja.
Izlazimo iz lokala, a prijatelj iz Škotske nas juri sa pivskom čašom, istom onom koja je bila povod za početak priče sa Bobom.
Odlazimo...
(Izveštač MONDA iz Saragose Vladimir Sukdolak, foto: MONDO)