Kapiten rukometaša Srbije kaže da ne može da priča o ciljevima na Evropskom prvenstvu, ali napominje da ne želi da bude peti. Ističe da bi "orlove" na Euru trebalo da nose igrači rođeni između 1984. i 1986. godine.
Međutim, kapiten će i u Danskoj predvoditi "orlove".
U četvrtak se pojavio u hotelu "M" oran i spreman da sa novim selektorom, devetim u njegovoj karijeri, krene u nove pobede.
"Kada bih izgubio taj osećaj i želju da igram za reprezentaciju i kada bi me mrzelo da dođem na pripreme, znao bih da je to kraj. Bilo je situacija, pogotovo posle neuspeha kada sam se kolebao i davao neke ishitrene izjave, ali kako se bliži okupljanje reprezentacije prorade emocije, jer nije mala stvar kada igraš za svoju zemlju", kao i uvek iskreno priča Ilić.
"Sada igram u Mađarskoj, nisam toliko umoran kao kada sam igrao u Bundesligi. Imao sam sedam-osam jakih utakmica, tako da mi i one fale. Došao sam da pomognem. Imamo Rnića, Nenadića, Vujina, igrače koji igraju fenomenalno, među najboljim bekovima su u Evropi. Tu sam da se podredim ekipi i učinim sve što je do mene da ostvarimo što bolji rezultat".
Vremena za pripreme je uvek malo...
"Mislim da sada imamo dovoljno vremena. Nama nije potrebno puno vremena i treninga da se uigramo. Dobro se poznajem, dugo godina smo zajedno i mislim da neće biti problem. Pratim igrače koji igraju u Nemačkoj i vidim da su u vrlo dobroj formi, Vujin, Momir, Draško Nenadić, Vučko, Nikola... To nas raduje i ovo prvenstvo bi trebalo da protekne u znaku generacije od 1984. do 1986. godišta".
Grupa na Evropskom prvenstvu...
"Najjača grupa. Sve karte bacamo na prvu utakmicu i pobedu nad Poljskom. Zadnji put smo izgubili od njih, pa je red da mi njih sada dobijemo. Nadam se..."
Francuska i Rusija?
"Francuska je uvek jaka, imaju dosta dobrih igrača, stalno su u vrhu i favoriti su u našoj grupi. Sa Rusima smo više puta pokazali da znamo i možemo da igramo. Nije to toliko strašno kako zvuče ta imena. Bitno je da se držimo zajedno, da budemo kolektiv jer samo tako možemo da funkcionišemo".
Cilj?
"Ne razmišljam da ću da budem peti, uvek želim sve najbolje. Imam san, ali moramo da idemo od utakmice do utakmice i tako da gradimo uspeh".
Momir Ilić je na dan kada su dame osvojile srebro na Svetskom prvenstvu napunio 32 godine. Nabrojao je sve selektore sa kojima je radio od Vujovića, pod kojim je debitovao, do Matića. Bilo ih je čak devet!
Nije se složio sa konstatacijom da broj trenera u reprezentaciji govori koliko je dugo njen član i koliko je star.
"Ne, nije tačno, nego su se oni brzo menjali (smeh)", imao je spreman odgovor Ilić.