Crnogorci stvoreni za ragbi

Ragbi je na mala vrata ušao u Crnu Guru – 2011. godine, kada je grupa entuzijasta, uglavnom stranaca zaposlenih u Porto Montenegru, riješila da osnuje klub Arsenal iz Tivta.

On je u razgovoru za MONDO pričao o počecima ragbija u Crnoj Gori, aktivnostima, planovima Saveza...

„Došao sam u Crnu Goru 2009. godine, zbog posla u Porto Montenegru. Budući da sam igrao ragbi, nisam mogao da ne primijetim visinu i građu Crnogoraca. Pomislio sam da imaju predispozicije da se bave ragbijem, pa smo nekolicina saradnika i ja riješili da osnujemo ragbi klub u Tivtu. To su bili prvi koraci ragbija u Crnoj Gori, a od tada smo, po mom mišljenju, učinili mnogo na popularizaciji našeg sporta na ovim prostorima“, rekao je Taker.

Inače, Taker je rođen prije 33 godine u Sidneju, a ljubav prema ragbiju naslijedio je od oca.

„Prvi put sam se sreo sa ragbijem 1987. godine. Tada je, naime, u Australiji premijerno odigran Svjetski ragbi kup“, kazao je Taker, dodajući: „Moj otac je igrao ragbi na visokom nivou, dok nije doživio nesreću na motru. On me je i uveo u taj svijet, međutim, majka mi nije dozvolila da igram sve do 12. godine“.

Poslije Australije, Engleske, Švajcarske, Taker je, kao član Arsenala, osjetio i kako je igrati u Crnoj Gori.

A koliko je bilo teško krenuti „on nule“ u projekat formiranja klubova u Crnoj Gori, Ragbi saveza... Taker je rekao:

„Konstantno se suočavamo sa izazovima, kao, uostalom, i drugi sportovi koji se razvijaju u regionu. Ali, dok igrači žele da napreduju, podržavaću ih u tome koliko budem mogao. Trenutno imamo veoma jaku organizaciju, što budućnost čini pozitivnom“, optimista je prvi čovjek crnogorskog ragbija.

Vjerovatno zahtijeva mnogo truda kada morate edukovati igrače o pravilima, osposobiti sudije da mogu voditi utakmice...?

„Zahtijeva, naravno, i dalje je veoma naporno. Mada, trudimo se da dovodimo ljude iz inostranstva, koji nam pomažu da edukovanje ide što brže. Inače, pravila ragbija kod nas su ista kao i internacionalna“, rekao je Taker.

Ragbi je jedini sport na svijetu u kojem igrač nosi loptu naprijed, a baca je nazad.

Utakmice traju 80 minuta, a ekipu čine 23 igrača, od kojih je 15 istovremeno na terenu (ukupno 30 iz oba tima).

Cilj u ragbiju je postići esej, odnosno spustiti loptu u gol-prostor. Esej vrijedi pet poena, a ekipa koja ga ostvari potom šutira na gol u obliku slova H, za dva dodatna poena. Lopta se postavlja na liniju od 22 metra, ali u zavisnosti od toga gdje je igrač postigao esej.

Pored eseja i dodatnog šuta (transformacije), u ragbiju postoje još dva načina postizanja poena. To su „dropka” (drop kick) i šut iz kazne. Oba šuta vrijede tri poena.

„Dropka” se ostvaruje tokom igre, tako što ragbista baci loptu na zemlju da bi mu se odbila, nakon čega šutira s namjerom da pogodi gol, tačnije da lopta pređe prečku visine tri metra i uz to prođe između dvije stative širine šest metara.

Šut iz kazne ostvaruje se tokom prekida. Ekipa se kažnjava zbog toga što se njen igrač nalazio u ofsajdu ili je nepropisno oborio rivala. Kada se to desi, suparnička ekipa šutira loptu na gol sa zemlje, sa mjesta gdje je napravljen prekršaj...

Iako slovi za grub sport, prvi ragbi koraci mogu se napraviti već sa šest godina.

„Ragbijem se može baviti od šeste godine. U svijetu postoje mnoge uzrasne kategorije, dok seniorska karijera kreće nakon 18. godine. Najbolje kod našeg sporta jeste što svako može da ga igra. Postoje, naime, pozicije za svačiju gradju. Možete da budete niski, visoki, mršavi ili debeli. Pola tima mora biti jaka i visoka, a druga polovina jaka i brza. Takođe, imate pozicije koje zahtjevaju da budete niži, kao kvoterbek u američkom fudbalu”, kazao je Taker. „Ragbi se, inače, može, igrati cijelog života. Širom svijeta postoje turniri za veterane, a pravila se mijenaju u zavisnosti od broja godina”.

Kada je u pitanju Crna Gora, trenutno funkcioniše šest muških, kao i dva ženska kluba.

„Krenuli smo od Tivta, a zatim proširili ragbi bazu na Kotor, Podgoricu, Cetinje, Nikšić i Bar, u kojima postoje muški, kao i Tivat i Podgoricu, u kojima funkcionišu ženski klubovi. U muškoj konkurenciji imamo ligu koja se igra tokom jeseni i proljeća (aktuelni šampion je tivatski Arsenal), dok, za sada, ne postoji ženska liga“, naveo je Taker.

Crnogorski ragbi savez je nedavno primljeni u Evropsku ragbi federaciju. Šta to predstavlja za crnogorski ragbi – za klubove, reprezentaciju...?

„Daje našim klubovima i reprezentaciji šansu da igraju na oficijelnim turnirima van Crne Gore. Takođe, moći ćemo da igramo i kvalifikacione turnire za Svjetski ragbi kup“, rekao je Taker.

Kakave su buduće aktivnosti, odnosno planovi Crnogorskog ragbi saveza?

„Plan je da razvijemo ragbi i da ga učinimo uspješnim i komercijalnim. Nedavno je član Arsenala Damir Abdinović dobio angažman u Škotskoj (prvi crnogorski ragbista koji će igrati u inostranstvu), a još dvojica igrača - Srđan Popović iz Arsenala i Danilo Ćeranić iz Lovćena, pokušaće da ostvare isto u Francuskoj. Nadam se da će biti više takvih prilika za naše igrače, da će uspjeti da putuju i stvore dugotrajna prijeteljstva sa ekipama u Evropi i svijetu“, kazao je Taker.

S obzirom da je ragbi olimpijski sport, da li postoji šansa da se crnogorska reprezentacija plasira na Olimpijske igre u Riju 2016. godine?

„Nažalost, kasno smo se priključili Evropskoj ragbi federaciji da bismo bili u igri za kvalifikovanje za Olimpijske igre 2016. godine. Ali, i to će biti cilj u budućnosti”, rekao je predsjednik RSCG.

Za kraj, Taker je uporedio život u Crnoj Gori i Australiji.

„Volim ovdašnju blizinu mora i planina. Život u Crnoj Gori je mnogo opušteniji nego u Australiji”, poručio je Taker, dodajući da je, između ostalog, „opsjednut restoranima u Boki kotorskoj“.

S obzirom da se osnovali porodicu u Crnoj Gori, da li ste time vezali i Vašu budućnost za Crnu Goru?

„Da. Želim da moja ćerka odrasta u Crnoj Gori i – igra ragbi“, u šaljivom tonu je završio razgovor Beket Taker, Australijanac na čelu Ragbi saveza Crne Gore.