Široj javnosti Danilo Jovović je poznat kao jedan od pionira Ultimajt fajta na ovom prostoru. Ovaj gorostasni majstor borenja poznat je i po svom sportskom klubu u Baru u kojem se uporedo treniraju bodi bilding, fitnes, džiu-džicu, rvanje, kik boks...

Njegov "Big body" jedinstven je, prije svega, po tome što gotovo da nema profesionalnog sportiste iz regiona koji je u gradu pod Rumijom brusio formu a da nije isprobao Danilove borilačke treninge. Između ostalih, u ovom klubu trenirali su i srpski atletski asovi Emir Bekrić i Tatjana Jelača, crnogorska košarkaška legenda Nikola Peković, bokserski šampioni Peđa Radošević i Boško Drašković...

Priču sa jednim od najboljih MMA boraca iz Crne Gore počeli smo od mesta na kojem je započela njegova neobična sportska karijera – oktagona. Sa 38 godina Jovović kaže da još nije okačio rukavice o klin i da bi voleo da to učini nakon bar još jedne borbe.

"U ovom sportu karijera može da traje duže, naročito ako se čovjek pridržava sportskog stila života. Mene energije nikada nije nedostajalo. U ovom času spreman sam bar 70 odsto za profesionalnu borbu a to znači da bi mi trebalo 2-3 mjeseca da se za nju kvalitetno spremim. Naravno, govorim o profesionalnom meču u punom značenju te riječi. Kada bih dobio izazovnu ponudu svakako je ne bih odbio", kaže Jovović za MONDO.



Prekaljeni borac priznaje da mu želju da odradi bar još jednu borbu donosi i sjećanje na to sa koliko je prepreka tokom karijere morao da se bori prije susreta sa rivalima u oktagonu.

"Pored takmičarskog žara koji još uvijek osjećam, želju da produžim karijeru donosi mi i sjećanje na to sa koliko sam prepreka morao da se borim da bih uopšte mogao da izađem na meč. U isto vrijeme morao sam i da obezbijedim izvor prihoda za svoju porodicu, i da se bavim organizacjiom meča, i da se uporedo se spremam za borbu. Nikada nisam imao priliku, kao borci na Zapadu recimo, da se fokusiram samo na pripreme, meč, rivala...", priča Jovović.

Prekretnica u njegovoj sportskoj karijeri bila je prva ultimatfajt borba u kojoj je poražen. Meč u kojem je bukvalno pretukao svog rivala prekinut je nakon udarca koji je primio u trenutku kada se čekala predaja protivnka.

"Bilo je to na prvom Memorijalnom turniru 'Miodrag Stojanović Gidra' u Podgorici. Bio je red da na oktagon izađe neko iz Bara, a Gidra je čovjek koji me je naučio čojstvu i junaštvu, i poziv njegovog sina Miloša nisam mogao da odbijem iako prethodno nisam imao nijednu ultimatfajt borbu. Moje borilačko znanje u tom trenutku bilo je ono koje sam stekao trenirajući boks kod Pira Jovićevića, legende barskog ali i jugoslovenskog boksa. Rival je bio daleko iskusniji. Imao sam, međutim, sreću da je taj meč gledao karate i kik boks majstor Sead Đozović kojeg u našem svijetu ne slučajno svi zovemo profesor", prisetio se Jovović.

Želja za stalnim usavršavanjem Danila je odvela i do čuvenog borilačkog kampa iznad brda Pataja na Tajlandu.

"Tamo sam upoznao mnogo ruskih boraca, aktuelnih i veterana. Između ostalih i Sergeja Karitonova, koji je jedno od najvećih imena MMA svijeta. U ovaj kamp išao sam na dodatno usavršavanje nožnih tehnika pošto je riječ o svojevrsnom hramu Mai Tai boksa", kaže Jovović.

Svoje borilčke vještine, ali i nove tehnike treninga usavršavao je i u kampovima specijalnih jedinica Rusije i Ukrajine. Iz kampova se vratio sa velikim priznanjem.

"To se, naravno, dešavalo, prije ovog nesrećnog rata. Dobro sam se pokazao na obuci i dobio sam priznanje na koje sam ponosan", komentariše Jovović.



Neke od najvažnijih sportskih lekcija, ističe Danilo, dobio je pre nego što je prošao obuke u borilačkim kampovima širom sveta, i to od urbane legende Bara Miodraga Gidre Stojanovića, Ginisovog rekordera u broju trbušnjaka u minuti i glavnog glumca i producenta prvog i za sada jedinog borilačkog filma snimljenog na prostoriu bivše Jugoslavije ("Rođen kao ratnik").

"Od Gidre sam naučio onu osnovnu lekciju u borilačkim sportovima - da nema odustajanja. On je bio neumoran u treningu i podstakao je i kod mene tu glad za stalnim napredovanjem. S njim sam, recimo, prvi put pretrčao od Bara do Ulcinja", priseća se Jovović.

Borbeni duh i redak talenat za usvajanjem borilačkih tehnika pretvorili su Danila u najtraženijeg trenera za bazičnu pripremu sportista u Baru. Uprkos njegovoj zastrašujućoj konstituciji i reputaciji nemilosrdnog ultimatfajt borca, većina sportskih šampiona koji dolaze na kondicione pripreme u najveći crnogorski primorski grad ne može da odoli i ne isproba i Jovovićeve kombinacije borilačkih treninga.

Jednog od sportista se posebno rado seća.

"Vojni rok sam služio u Kumboru. Jednom prilikom sam bio kažnjen tako što sam dobio zadatak da donosim kugle proslavljenom atletičaru Draganu Periću. On baci kuglu a ja odem o nju i dobacim mu je. Mnogo godina kasnije Perić je došao da trenira u moj klub i nisam mogao da izdržim da ga ne podsjetim na ovu epizodu. Nije me odmah prepoznao ali se oduševio pričom", kaže Jovović uz osmeh.

Na ulazu u njegov klub piše "Ovdje treniraju šampioni". Na zidu pored je ogromna slika Fedora Emalianenka u "roli" spartanskog kralja Leonide. Malo iznad, na samom ulazu u salu sa spravama, na počasnom mestu stoji uramljena fotografija Miodraga Gidre Stojanovića... Svaka slika ili natpis u sali sa spravama nosi motivacionu ili nostalgičnu notu. Ambijent u sali sa tatamijem nijednim detaljom ne otkriva surovost oktagona u kojem se Jovović proslavio.

"Klub ima, prije svega, familijaran karakter. Tome doprinosi i moja supruga Milica koja takođe vodi teninge. Pomažu mi prijatelji a ovdje su i sklopljena mnoga prijateljstva. Sportsko borenje ne nosi negativnu emociju. Naprotiv! Dugo sam imao zadovoljstvo i čast da sparingujem sa Mirkom Vlahovićem koji me je naučio da budem neustrašiv u ringu. Sve što sam godinama usvajao i učio od velikih majstora borenja s kojim sam imao čast da treniram, pokušavam da prenesem drugima. Ljudi to osjećaju i ta pozitivna atmosfera daje svima elan da daju maksimum tokom treninga. Da mi vjeruju kad ih ubjeđujem da mogu još više i bolje", kaže Jovović.



Ceo intervju pročitajte na sajtu www.mondo.me