Neka se ne ljute gospoda Kimi Raikonen i rukovodstvo Ferarija, ali 2007. godina bila je godina za zaborav u Formuli 1. Ipak, Finac i italijanski tim najmanje su krivi za to.

Špijunaže, nagomilane sujete, multi-milionske kontroverze, ali i nekoliko mladih blistavih zvezda obeležili su godinu na izmaku u "najludjem cirkusu", u kojem su trikovi klovnova nadvladali nad veštinom artista na žici.

Lakše je nabrojati pozitivne stvari, a jedna od njih je svakako pozitivan ishod penzionisanja Mihaela Šumahera u 2006. godini, jer je u Post-Šumaherovoj eri nastupio pravi mali rat nekolicine talentovanih vozača, budućih velikih šampiona. Ova sezona dokazala je da će se suverena vladavina pojedinca teško ponoviti dok su u isto vreme na stazi Raikonen, Hamilton, Alonso, Kovalainen, Rozberg, Kubica...

Koliko je bilo žestoko ove sezone dovoljno govori podatak da je titula "visila u vazduhu" do poslednjeg kruga na Interlagosu 21. oktobra i da ju je na kraju prigrabio Raikonen sa bodom prednosti ispred Alonsa i Hamiltona.

Moglo bi se reći da je Raikonen prvu titulu osvojio iz senke, bar medijske, u kojoj je Ferari mirno i strpljivo radio, dok je u konkurentskom Meklarenu sve "pucalo" od odnosa debitanta Luisa Hamiltona i dvostrukog (zapostavljenog) šampiona Fernanda Alonsa, a sve je začinila špijunska afera, zbog koje je Meklaren letos kažnjen oduzimanjem svih bodova u konkurenciji konstruktora, ali i novčano sa 100.000.000 evra!

Upravo je Ferari optužio britanski tim za nelegalno posedovanje njihove autorizovane tehničke dokumentacije, a osveta je usledila i na stazi i na sudu.

Meklaren je tako narušio kult Formule 1, ali nije samo FIA smatrala da je "izdata" od strane jednog od najtrofejnijih timova u istoriji, već i vozač tog tima Fernando Alonso, koji se posle samo godinu dana u Meklaren Mercedesu dogovorio oko raskida ugovora i vratio u ekipu sa kojom je 2005. i 2006. godine osvojio "duple krune" - Reno.

Dobre zasluge za beg Alonsa u staru ekipu ima i Luis Hamilton koji se na prvoj F1 trci u životu popeo na postolje, trećim mestom u Australiji, a potom redjao uspehe u Maleziji, Bahreinu i Španiji, trke posle koje je postao najmladji vozač na vodećem mestu u šampionatu ikada.

E, upravo tada je "puklo" izmedju Hamiltona i Alonsa, jer je preambiciozni Britanac, sa ukusom slave, odbio da postupi po taktičkim zamislima mozgova tima, što je razbesnelo Španca.

Hamilton mu je odgovorio sa prvom pobedom u karijeri u Kanadi, potom i u SAD, posle čega je imao deset poena više od Alonsa.

Strasti su se potom malo stišale, jer se dobrim rezultatima u trku za titulu umešao Kimi Raikonen, pa je stanje borbene gotovosti u Meklarenu podignuto na najviši nivo. Ali, pritisak nije kulminirao dobrim, već lošim i to u Madjarskoj u avgustu.

Alonso je kažnjen sa pet mesta unazad na startu, jer je navodno ometao Hamiltona tokom kvalifikacija, što je ovaj iskoristio, pobedio i preuzeo vodjstvo (Hamilton 80, Alonso 73, Raikonen 60). Od tog trenutka dva buntovnika u Meklarenu nisu progovorila reč.

Alonso je ubedljivo pobedio u Monci i smanjio prednost Hamiltona na svega tri boda. Posle trke u Belgiji, nakon odluke o oduzimanju bodova Meklarenu, ali ne i njegovim vozačima, a uoči VN Japana, Hamilton je imao 97, Alonso 95, Raikonen 84 boda, Meklaren nula!

Karavan se odselio na Daleki Istok, gde je Hamilton praktično već bio promovisan u novog šampiona, kada je prvi prošao kroz cilj, a Alonso završio u smrckanom bolidu kraj staze. Britanac je imao 107 bodova, 12 više od kolege i 17 od Raikonena.

U Kini, na stazi u Šangaju, Hamiltonu je bilo potrebno drugo mesto da bude šampion, ali se slupao prilikom ulaska u boks. Sve je iskoristio Raikonen, da se dodatno približi vodećem tandemu uoči poslednje klape u sezoni u Brazilu (Hamilton 107, Alonso 103, Raikonen 100).

Hamilton je dobio još jednu priliku. Za titulu mu je bilo potrebno peto mesto!

A, onda se dogodilo čudo do sada neobjašnjeno.

Raikonen je sa treće pozicije ubrzo preuzeo vodjstvo, koje mu je glatko prepustio kolega Felipe Masa, a tandem Ferarija pratio je Fernando Alonso, koji je imao svoju računicu za osvajanje titule (drugo mesto, u koliko Hamilton ne bude peti).

Medjutim, i dalje je sve u svojim rukama držao debitant, koji je mogao bez problema da pusti vodeću trojku da jurca i da brine samo o tome kako da završi peti.

To je, gledajući sa strane, bilo relativno lako, ali je pritisak bio preveliki za novajliju u Formuli 1, koji je prvo izleteo sa staze u duelu sa Alonsom, potom pao na 18. mesto, izgubivši više od 40 sekundi jer mu je na toliko blokirao menjač (i odjednom proradio!?).

Do kraja trke uspeo je da se domogne samo sedmog mesta, što nije bilo dovoljno, jer je Raikonen pobedio.

Finac je paklenim završetkom sezone, sa šest pobeda, došao do velikog trijumfa, koji nije osporen ni mesec dana kasnije na sudu, nakon što se Meklaren žalio na odluku FIA da ne poništi plasman vozača BMW Zaubera i Vilijams Tojote, iako je dokazano da su prekršili pravila vezana za temperaturu goriva u rezervoaru.

Možda bi u normalnim uslovima FIA izbacila Kubicu i Rozberga iz poretka VN Brazila, što bi Hamiltona promovisalo u novog šampiona (bio bi peti), ali nekoliko meseci pre toga dokazano je da je Meklaren varao, koristio Ferarijevu tehničku dokumentaciju, pa su se svi u Formuli 1 složili da je ovo bio najpravedniji ishod spornog šampionata.

Bilo, ne ponovilo se...

(MONDO)