Razmena sportista i trenera izmedju Srbije i Hrvatske od otcepljenja stare Jugoslavije teče gotovo samo u jednom pravcu - Srbi odlaze u "lijepu njihovu", dok u obratnom smeru gotovo da nema putnika. Trinaest godina nakon ratnih sukoba na prostorima bivše Jugoslavije, 13 sportista i jedan trener iz Srbije ili Crne Gore našao je angažman u Hrvatskoj, dok u kontra smeru gotovo da nema nikog, piše "Sport".
Trinaest godina nakon ratnih sukoba na prostorima bivše Jugoslavije, 13 sportista i jedan trener iz Srbije ili Crne Gore našao je angažman u Hrvatskoj, dok u kontra smeru gotovo da nema nikog, piše "Sport".
Poslednji je fudbalski stručnjak, nekadašnji šampion Evrope sa Crvenom zvezdom, Ljupko Petrović, koji se otisnuo u Hrvatsku trbuhom za kruhom, kao savetnik u drugoligaškoj ekipi Kroacija Sesvete. Ta vest je prilično odjeknula na srpskoj, ali i hrvatskoj sportskoj sceni i potegla pitanje razmene "dobara" poslednjih godina..
U Srbiji igra samo jedan košarkaš iz Hrvatske - Marko Piplović u Ergonomu, dok je veliki broj Srba "uhlebljenje" pronašlo u Hrvatskoj. Osim Ljupka Petrovića u Hrvatskoj fudbal igraju Dragan Žilić i Dušan Kerkez (Rijeka), a društvo im pravi i Crnogorac Radomir Djalović, svojevremno prvi sportista sa ovih prostora koji se otisnuo u "lijepu njihovu".
U košarkaške vode otisnuo se tek jedan igrač Aleksej Nešović (Zagreb), dok su najbrojniji rukometaši. Alem Toskić i Andrej Golić (Zagreb), Andrijana Budimir (Podravka), kao i Crnogorci Petar Kapisoda i Blažo Lisičić, kao članovi Zagreba, odnosno Ivan Djurković, koji nastupa za Varteks.
Konačno odbojkaš Milutin Stojković član je Varaždina, dok njegova koleginica po struci i reprezentativka Srbije Maja Simanić nastupa u Rijeci.
U Crnoj Gori situacija je nešto bolja - jer je čak sedam hrvatskih sportista rešilo da tamo pronadje angažman - košarkaši Davor Pejčinović i Miloš Paravinja brane boje Budućnosti, Sanela Knezovičć igra u najpopularnijem rukometnom klubu iz Podgorice, dok su Danijel Premuš, Mario Oreb i Danijel kancijanić, članovi vaterpolo kluba Jadran, a Boris Pavlović nastupa za Budvansku Rivijeru.
U kajakaškom sportu bilo je transfera dve države, doduše u samo jednom smeru i po državljanstvu. Braća Janić, Stjepan i Mića, iskoristili su ponudu Hrvatskog kajakaškog saveza i poučeni iskustvom starije sestre Nataše (koja već godinama sa uspehom nastupa za Madjarsku), od 2005. godine i Mediteranskih igara u Almeriji nastupaju pod zastavom "šahovničara". Da se u Srbiju itekako pogrešilo, govori broj medalja i rekorda koje je ovaj dvojac postigao. Srbija je dakle izgubila 2:0.
Srpski sportski dnevnik prenosi da se Srbi lakše odlučuju za odlazak, jer je momenat ulaganja u sport, kako ekonomski, tako i akademski, definitivno na strani komšija. Bliži su Evropskoj Uniji, što je i materijalizovano u budžetima klubova, obrazovanju stručnih kadrova...
Izgleda, na ruku u čitavoj priči ide nam i talenat, jer kako drugačije opisati tražnju na hrvatskom tržištu za našim asovima, reprezentativcima. Fudbaleri, košarkaši, odbojkaši, pa i rukometaši su na ceni. A, politika, nekako uvek u tim trenucima padne u drugi plan. Kad se zahtevi uprava stave pred trenere, lakše se prelazi i preko nacionalne pripadnosti.
(MONDO)