Hrvatska javnost je ovih dana oduševljena time kako je njihova himna "Lijepa naša" primljena u Beogradu na Evropskom prvenstvu. A nedavno je hrvatska vaterpolo javnost imala drugu temu - Zorana Gopčevića Džimija.
Nekadašnji vaterpolo reprezentativac Jugoslavije, u jednom momentu najbolji vaterpolista sveta preminuo je 30 septembra 2000. godine sa samo 45 godina, a u Kotoru je bazen na kome igra Primorac dobio ime po njemu. Problem je nastao kada su hrvatski klubovi u regionalnoj ligi odbili da igraju na tom bazenu jer optužuju Gopčevića za ratne zločinje u logoru Morinj početkom devedesetih. Na kraju se došlo do komprimisa da se utakmice ne igraju u Kotoru, ali da ni hrvatski klubovi Primorac ne čekaju na svom bazenu. Nije ni to potrajalo, jer se regionalna liga uskoro raspala.
"Bez pomoći države i Opštine, VPK Primorac na čelu sa predsednikom Sinišom Kovačevićem, a nakon pregovora sa Hrvatskim vaterpolo savezom, pronašli su rešenje za odigravanje utakmica Premijer lige u predstojećoj sezoni", saopštio je Primorac tada.
Ko je Zoran Gopčević?
Zoran Gočpević Džimi rođen je 29. januara 1955. godine u Donjem Orahovcu kraj Kotora. Počeo je da igra vaterpolo u svom Borcu iz Orahovca, a nakon što je ovaj klub ispao iz prve lige 1972, je prešao u Primorac. U ovom klubu je ostao do kraja karijere i postao je prava igračka legenda. Osvojio je kup i prvenstvo Jugoslavije sa Primorcem 1986. godine, a stigao je sa ovim klubom i do polufinala Kupa Šampiona i finala Kupa pobednika kupova.
Rano je ušao u nacionalni tim i 1977. godine je u Jenčepingu osvojio srebro na Evropskom prvenstvu što je bio jedan od prvih uspeha našeg vaterpola. Godinu dana kasnije je u Zapadnom Berlinu bio bronzani na Svetskom prvenstvu u timu sa Sinišom Belamarićem, Boškom Lozicom, Predragom Manojlovićem, Zoranom Musturom, Damirom Polićem...
Nakon zlata na Mediteranskim igrama u Splitu 1979, godine došao je i najveći uspeh u karijeri kada je 1980. u Moskvi doneo srebro sa Olimpijskih igara. To je bio početak generacije koja će zatim iz Los Anđelesa 1984. i Seula 1988. doneti zlata. Gopčević je u Moskvi te 1980. godine bio prava zvezda i proglašen je za najboljeg igrača turnira.
Kao trener je počeo 1988. u Primorcu, a od 1993. je bio trener Budvanske Rivijere sa kojom je 1994. bio prvak SR Jugoslavije. Preuzeo je Niš 1998, godine, zatim se vratio na klupi Primorca, a trenersku karijeru završio je kao trener Spartaka iz Subotice.
Zašto ga Hrvati proglašavaju za ratnog zločinca?
Zoran Gopčević Džimi je prvi dobitnik nagrade za najboljeg sportistu Kotora, a 1984. je lično otvorio bazen u Škaljarima koji od 2022. godine nosi njegovo ime. Gopčević je preminuo 30. septembra 2000. godine na treningu subotičkog Spartaka, a osim bazena njegovo ime nosi i jedna ulica u Kotoru, kao i memorijalni turnir na kome su ranije nastupali i hrvatski timovi.
Hrvatska tereti ovog nekada sjajnog vaterpoloistu za ratne zločine u logoru Morinj. Četvorista rezervista JNA su već osuđena na 12 godina zatvora zbog kršenja Ženevske konvencije u ovom logoru kod Kotora, a Crna Gora je već platila 1.400.000 evra odštete za 145 logoraša. Šta je uloga Zorana Gopčevića tu? Prema navodima hrvatske optužnice bio je jedan od čuvara.
"Uživao je dok me petorica tuku"
Kada je ime bazena promenjeno iz Nikša Bićin po narodnom heroju partizanske borbe u Zoran Gopčević Džimi državni sekretar u Ministarstvu turizma Hrvatske Josip Pavić je odmah poslao dopis.
"Odlukom o nazivu bazena omalovažene su žrtve i nanesena šteta međusobim odnosima Hrvatske i Crne Gore. Dodatno, naziv bazena u Kotoru je jedno od otvorenih i nerešenih pitanja između Hrvatske i Crne Gore. Dok gradski bazen u Kotoru ne promeni sporni naziv, vaterpolo reprezentacija i klubovi iz Hrvatske svoje utakmice mogu igrati na svim ostalim sportskim bazenima u Crnoj Gori", navodi se u tom dopisu iz 2001. godine.
U logoru Morinj je prema navodima optužnice zarobljen i mučen veliki broj civila, a predsednik Udruženja logoraša Morinj Zdenko Bulić govorio je da lično ima saznanja o Gopčeviću.
"Zoran Gopčević nije osvetlao obraz Crnoj Gori. Bilo je ljudi koji nisu maltretirali i terorisali, koji nisu tukli logoraše. Da ne ulazim u detalje, znamo svi šta se dogodilo, ali Gopčević se ne bi mogao dičiti svojim ponašanjem. Mislim da je bio zapovednik straže u logoru. Ispitivao je logoraše, zapovedao koga, šta, gde… Dozvoljavao je da se ljudi maltretiraju i tuku. Bio je nazočan čak tome. Nažalost, vidio sam svojim očima, osetio na svojoj koži. Teško je to komentarisati jer je to unutrašnja stvar vaše države. Ponavljam, Gopčevićevo delovanje osetio sam na vlastitoj koži. Pustio bi njih tri, četiri, pet da me prebiju, a on bi gledao i uživao. I još bi me vređao.
To sa spomenikom je vaša stvar, stvar vaše politike i onoga što mislite da je dobro i pozitivno. Ako mislite da je to dobro, sve ćemo pustiti na stranu — i njegovu vaterpolo karijeru i njegovu porodicu. Ako mislite da je zaslužio, vi mu to napravite. Ko sam ja da vama kažem uradite ili ne? Mislim, ako govorimo o logoru Morinj, da to nije zaslužio. Kolika je njegova sportska vrednost u crnogorskom društvu, to ne mogu da komentarišem, jer svi znamo da je bio vrhunski vaterpolista i reprezentativac. Navijali smo svi za Gopčevića , ali kako god odlučite, on nije osvetlao obraz", rekao je Zdenko Bulić.
(MONDO, N.L.)
BONUS VIDEO: