"Ni za 250 hiljada maraka ne predajem meč": Ljuba Zemunac mu bio prijatelj, a Toma društvo za kafanu

Dragiša Stanković, poznat kao Čelik, bio je bokser koji je odbio 250.000 maraka da proda meč, ostavljajući za sobom priče o čvrstom karakteru. Danas ga se potomci sećaju kao hrabrog, ali pre svega brižnog čoveka. Dodajte MONDO u vaš Google izbor
Foto: Screenshot/Instagram/@legende_srpskog_boksa
  • Dragiša Stanković Čelik bio je jedan od najuspešnijih boksera u Jugoslaviji: od 540 mečeva izgubio je samo 12 i nikad nije bio nokautiran.
  • Odbio je 250.000 maraka da namesti borbu u Nemačkoj, pa je zbog principa završio profesionalnu karijeru sa 31 godinom.
  • Posle ringa bavio se ugostiteljstvom i kafom, a porodica ga pamti i po dva velika dobitka na Lotou.

Dragiša Stanković (1939-2015), poznatiji kao Čelik, bio je mnogo više od uspešnog boksera. Njegov život obeležili su veliki sportski uspesi, čvrst karakter, druženja sa poznatim ličnostima, ali i neobične priče koje su se godinama prepričavale. U karijeri je od 540 mečeva izgubio svega 12, nikad nije bio nokautiran, a jednom prilikom odbio je čak i 250.000 maraka jer nije želeo da proda svoju borbu.

Rođen u Vlasotincu, kao dečak je stigao u Niš, gde je nastavio školovanje i sa 17 godina počeo da trenira boks. Talentom i upornošću brzo je napredovao, pa je već sa 18 godina dobio kapitensku ulogu u prvom timu. Devet sezona nastupao je kao državni reprezentativac, osvajao brojne trofeje i postao jedan od najboljih boksera u Jugoslaviji, ali i šire.

Dva puta je bio prvak Jugoslavije, osvajao je zlatni pojas, a uspehe je beležio i na takmičenjima u inostranstvu, između ostalog i u Parizu. Ipak, jedna od priča koje najbolje oslikavaju njegov karakter dogodila se u Nemačkoj, kada je trebalo da bira između novca i principa.

Odbio 250.000 maraka i završio karijeru

Tokom sedamdesetih godina prošlog veka Stanković je boksovao u Nemačkoj, gde je trenirao i družio se sa Ljubom Zemuncem. Tada ga je menadžer Bruno Miler stavio pred ultimatum - morao je da preda meč nemačkom šampionu Kukecu i izgubi nokautom u drugoj rundi. U suprotnom, zapretio mu je uništenjem karijere. Za takav ishod ponuđeno mu je čak 250.000 maraka, ali Čelik nije želeo da pristane na ucenu.

"Boksovao sam u Nemačkoj neko vreme, sedamdesetih godina. Trenirao sam i družio se sa Ljubom Zemuncem. Moj menadžer me je ucenio i rekao da moram da prodam meč nemačkom bokseru. Rekao je da će mi uništiti karijeru ako ne padnem. Ponuđena mi je suma od 250.000 maraka. Ipak, nisam mogao da se ne držim svojih principa, nemačkog šampiona poslao sam kroz konopce", pričao je Dragiša.

Foto: Printscreen/YouTube/Nikola Stojanović

Taj meč bio je prekretnica u njegovoj karijeri - odlučio je da se povuče iz profesionalnog boksa, iako je imao samo 31 godinu. Nije želeo da se povinuje pritiscima i pristane na ono što je smatrao neprihvatljivim. Da je meč bio vredan pažnje, posebno da je popularni Čelik bio izvanredan u tom susretu potvrdile su i nemačke novine, uz naslov: "Divlji Jugosloven tukao Kukeca".

Od kafane i druženja sa glumcima do velikog dobitka na Lotou

Po završetku sportske karijere Čelik se oprobao u drugim poslovima. Kratko je držao restoran, a potom je pokrenuo lanac kioska i proizvodnju kafe koja je nosila ime po njegovom nadimku. Voleo je kafanski život, pesmu i društvo, pa je često provodio noći u kafanama, gde je pevao sa Tomom Zdravkovićem. Družio se i sa glumcem Velimirom Batom Živojinovićem, a ostale su upamćene i priče o njegovim susretima sa Ljubišom Samardžićem i Mijom Aleksićem tokom snimanja filma "Bokseri idu u raj". Bio je blizak i sa tadašnjim gradonačelnikom Beograda Brankom Pešićem.

Foto: Screenshot/YouTube/@nikolastojanovic4068

Jedna od najneobičnijih priča vezana je za igre na sreću. Čelik je voleo kazino, poker i klađenje, a sreća ga je poslužila i na Lotou - glavnu premiju je osvojio čak dva puta. Prvi put je dobio "peticu", u vreme kada je sistem igre bio drugačiji, a drugi put pogodio je "sedmicu". Zanimljivo je da nijedan od tih dobitaka nije odmah podelio sa porodicom.

Njegovi unuci su za "Južne vesti" ispričali i anegdotu o tome kako ga je supruga tek posle 15 godina, na pijaci, saznala da je njen muž osvojio glavnu premiju. Kada je došla kući da ga suoči sa tim saznanjem, Čelik joj je odgovorio: "Ma to prvi put kad sam dobio... Ispostavilo se da nije bio u pitanju jedan, već dva velika dobitka, o kojima je godinama ćutao.

Osim Lotou, bio je posvećen i sportskoj prognozi. Novac je osvajao 14 puta, od čega šest puta zaredom, a njegovi unuci pamte ga kao čoveka koji je veliki deo života proveo igrajući poker na četiri kontinenta.

Foto: Screenshot/Instagram/@legende_srpskog_boksa

"Čelik ne samo da je bio srećan, već je mnogo igrao. Dan pred uplatu po tri studenta su dolazila kod nas kući i za dnevnicu ceo dan sastavljala listiće i kombinacije, niste tad imali kompjutere. Mnogo je uplaćivao, ali mu se isplatilo", pričali su Stankovići.

Porodica mu je bila važnija od slave i novca

Iako je tokom života ostvario velike sportske i poslovne uspehe, Stanković je porodicu smatrao najvećim bogatstvom. Njegovi najbliži isticali su da je uvek insistirao na porodičnim vrednostima i da su mu slava i novac bili manje važni od ljudi koje je voleo.

"Slava i pare dođu i prođu, a porodica je ta koja je uvek tu", pričaju Stankovići.

Čelik je, prema pričama koje su ostale iza njega, bio čovek koji nije podnosio nepravdu. Prepričavalo se kako je jednom prilikom nokautirao medveda ispred Galije nakon burne kafanske noći, ali i kako je tokom jedne revije u hali "Čair" jurio ljude koji su maltretirali publiku. Iako nije voleo tuče van ringa, nije mogao da ostane ravnodušan kada bi video da neko ugrožava druge.

Foto: Printscreen/YouTube/Nikola Stojanović

Karakter koji ga je krasio je došao do izražaja i tokom bombardovanja 1999. Tada je vojsci Jugoslavije poklonio 30 tona kafe i odrekao se svoje penzije u korist zemlje.

Dragiša Stanković Čelik preminuo je 17. januara u Nišu, u 76. godini, od posledica moždanog udara. Iza njega su ostale brojne priče - o bokseru koji gotovo nikada nije gubio, čoveku koji nije želeo da proda svoj obraz ni za veliki novac i kockaru kojem je Loto dva puta doneo bogatstvo.

Bonus video: 

This browser does not support the video element.

Priča za medalju: Andrija Prlainović Izvor: MONDO