Najveći teniser svih vremena Novak Đoković postavio je standarde u tenisu i sportu koje verovatno nikad neće dostići. Nije tu stvar samo u njegova 24 grend slem trofeja, niti u tome da traje već 20 godina i igra na vrhunskom nivou, niti u činjenici da je osvojio sve dostupne medalje, uključujući i onu najsjajniju, olimpijsku, za Srbiju.
Priča o Novakovom uspehu je priča o njegovim pobedama protiv samog sebe. O njegovom hrabrom suočavanju sa problemima koji su ga nekada smeštali u australijski pritvor, a nekada učinili da se doslovno sruši na zemlju od mučnine.
Dobro je poznato da je na početku karijere prolazio kroz velike muke sa zdravljem, sa činjenicom da nekada nije mogao da fizički izdrži meč, iako je bio savršeno fizički spreman. Dok nije otkrio da je neophodno da promeni svoj režim ishrane prolazio je kroz muke koje je opisao u svojoj knjizi "Serviraj za pobedu".
"Baš kada sam krenuo na uspon ka vrhu, dotakao sam dno. Imao sam 19 godina i bio nepoznati klinac iz ratom razorene zemlje koji se iznenada pojavio na profesionalnoj sceni. Imao sam niz od devet pobeda i trebalo je da povedem u finalnom meču Otvorenog prvenstva Hrvatske u Umagu 2006. Publika je bila na mojoj strani, tim me je bodrio. Ja ih, međutim, nisam čuo. Čuo sam samo buku u glavi. Osećao sam samo bol. Nešto mi je zapušilo nos, stezalo pluća, ulilo olovo u noge".
"Pogledao sam preko mreže u svog protivnika Stanislasa Vavrinku. Pogledao sam u tribine, gde mi je sedela majka. A onda me je odjednom sila teže povukla na crvenu šljaku i gledao sam u široko hrvatsko nebo dok su mi se grudi nadimale. Prokletstvo - ona tajanstvena sila koja mi je isisavala snagu bez upozorenje - ponovo me je napalo. Ma koliko da sam snažno udisao, vazduh mi nije dopirao do pluća", napisao je tada Novak.
Situacija je bila krajnje dramatična, a Novakov otac Srđan Đoković je odmah došao do njega.
"Moj otac Srđan dotrčao je na teren sa doktorom, uhvatio me za ruke i podigao, pa poseo na stolicu pored terena. Pogledao sam u majku, koja je jecala na tribinama i znao - sa ovim trurnirom je gotovo. A, možda je gotovo i sa mojim životnim snom".
U najvažnijem trenutku, u Novakovom životu pojavio se stručnjak za nutricionizam, Igor Četojević. On je Novakove muke gledao u TV-prenosu i brzo mu je bilo jasno da je neophodno da se nešto što pre promeni.
"Supruga mi je rekla da bi trebalo da pomognem Noletu, jer ima problema sa alergijom", rekao je Četojević.
Prvi put su se sreli u julu 2010. u Splitu, nakon što je Đoković na Australijan openu doslovno povraćao između setova i mučio se boreći se da udahne vazduh.
"Počeo sam da učim Noleta jednostavnim stvarima, kao što je izbegavanje da istovremeno jede i priča telefonom. Tako ignorišete hranu, koja je ključna za životni proces uopšte", rekao je Četojević, koji je studirao medicinu u Sarajevu.
Terapija je odmah delovala
"Novak je na terapiju počeo da reaguje veoma dobro, dobio je apetit, prestale su stomačne tegobe i povraćanje posle obroka", dodao je Četojević.
Novak Đoković je u saradnji sa Četojevićem našao inspirisaciju da počne potpuno posvećeno da vodi računa o tome šta i kako unosi u svoj organizam.
"Počinjem dan sa toplom vodom i limunom, da bih pomogao telu da izbaci toksine. Odmah bih popio sok od celera na prazan stomak. Tada bih napravio pauzu, pa bih uzeo zeleni smuti. Jedem i mnogo voća u prvom delu dana, salate... Ne volim da jedem bilo koju hranu koja zahteva mnogo energije za varenje. Pogotovo u prvom delu dana, tada mi je potrebno najviše energije za trening. Pokušavam da se hranim lako, da jedem kinou, slatki krompir, običan krompir, baren ili prokuvan...", objasnio je Novak Đoković jednom prilikom.
Novak i u svojoj knjizi naglašava da ne postoji univerzalno pravilo, niti da je njegova ishrana primenljiva na svakoga. Kao i u svemu što radi, Novak i u ovome služi kao primer svima da pre svega ulože trud u sebe i da ostanu posvećeni svemu što rade.
Bonus video: Novak Đoković jedva hoda
