Ana Ivanović je sada posvećena porodici, uživanju sa svoja tri sina i stvarima koje nisu direktno vezane za tenis. Nije joj bilo lako da se izbori, da trenira, posebno na početku karijere u vreme rata, bombardovanja i svega kroz šta je prolazila naša država devedesetih godina.
"Nije uopšte bilo lako, da smo znali kako će da izgleda, niko se ne bi usudio. Delovalo je da je bila kao zanimacija pred školu. Mama je htela da me upiše na folklor. Bilo je više nešto da dete radi, pričali su ljudi sa sam talentovana, ali niko nije mogao da sanja gde će da nas odvede. To je bilo najteže vreme za našu zemlju. Rat, neizvesnost, ne zna se šta će biti sutra, a tu je dete koje se bavi skupim sportom. Oni su uvek bili uz mene, brat je odrastao na teniskim terenima, puzao, napravio prve korake, vikende su provodili sa mnom", počela je Ana razgovor u podkastu "(Ne)uspjeh prvaka" kod Slavena Bilića.
Pričala je posebno o svojim roditeljima, ocu Miroslavu i majci Dragani.
"Tata je igrao košarku, bio talentovan, nije imao podršku oca. Nije smeo da se bavi sportom jer je tada bilo važno da ima posao i da studira. Tata me je vodio na treninge od početka, tako sam i radila, kroz mene je imao to što možda on nije imao. Davao mi je podršku, bio uz mene, nikad pritisak."
Prisetila se i čuvenog bazena u kom je trenirala kao i Novak Đoković i drugi srpski teniseri koji su tada počinjali.
"Nisu imali tada način da greju bazen unutra, mi smo imali teren sa šljakom napolju, a nije bilo balona za tenis da možemo da igramo kada je hladno. Isplatilo im se da stave teniski teren u bazen. Stavili su običan tepih tu. Ubacili teniski teren sa dubl poljima. Potražnja je bila velika, pa su onda stavili dva terena bez dubl polja, dva terena jedan pored drugog, onako dijagonalno. Zašto sam imala dobru forhend paralelu? Imali smo nepisano pravilo da se ne igraju dijagonale, zbog zida od bazena, pa je paralela mogla da bude dobra. Sigurno mi je taj zid pomogao za moju paralelu. Nisam mogla da igram paralelu, htela sam uvek da paralela bude bolja, to mi je pomoglo za preciznost."
"Otac je došao krvav i rekao nikad više"
Pamti i jednu priču sa početka kada je roditeljima rekla da ne želi da oni troše bonove na nju i tenis, već za nešto što je bitnije.
"Istina je. Bilo je za vreme bombardovanja, bonovi su bili za benzin. Klub mi nije bio previše daleko, ali se dešavalo da idem dva puta dnevno. Rekla sam tati da ne troše bonove na mene, već da idemo biciklom, jer je bilo daleko Zemun - Novi Beograd. Ja sam imala 'BMX' bicikl, otac je imao 'Poni', pa je moralo da se diže sedište. Bilo je smešno, tata je nosio moju torbu. U jednoj ulici su bile šine neka kola su tada naišla, tata se okrenuo da vidi da li sam ja okej, torba mu je pala, okrenuo je volan, pao je na zemlju, raskrvario se, sav krvav je došao i rekao da nikad više tako nećemo ići."
Ne zaboravlja ni razgovor sa majkom kada je shvatila da mora da promeni način treniranja.
"Iskreno, to je jedan od emotivnijih momenata. Imala sam 10-11 godina. Trenirala sam samo u grupi, bila su deca koja su individualno radila i videla sam da oni igraju bolje. Već sam pobeđivala decu u grupi, htela sam da napredujem. Roditelje sam pitala za individualne treninge, rekli su mi da je preskupo. Mama je kuvala ručak ili večeru, ušla sam u kuhinju i rekla 'Mama, moram nešto da ti kažem, hoću da treniram individualno, ali ako nema novca za to, bolje da prestanem, jer bacate pare. Ne napredujem u grupi, nema svrhe'. Pomilovala me po glavi i rekla da će videti. Već naredne nedelje su krenuli individualni treninzi."
"Slušala sam šta ti je Novak rekao"
U tom tinejdžerskom periodu su njeni roditelji već doneli odluku da će morati da prestane sa tenisom, zbog nedostatka novca, ali onda se desilo nešto što je promenilo sve.
"Roditelji jesu prodali kuću i kupili stan da bi me podržavali, ali tada sam počela da igram veće turnire, imala sam sreće jer sam sa 12 godina išla... Sve se to dešava u godinu-dve dana. Turni se zove 'Le petit as'. Srbija nas je vodila, išli smo kao tim, sa još dve devojke, ne sećam se da li je Nole bio sa nama tada. Roditelji nisu hteli da mi kažu, već da će posle turnira da mi kažu da nema više para, da moram da prestanem. izgubila sam prvo kolo singla, igrala sam dubl. Devojka koja je bila tu je igrala dosta bolje, ispred mene u Srbiji. Trener je došao i rekao da se pojavio sponzor i da mu se svidela jedna devojčica, ja sam nastavila da jedem, nisam očekivala da sam ja, jer sam ispala. Tražio je mene, zvali su me na selekcioni kamp, bilo je pet devojčica, birali su dve koje će da sponzorišu. Tako se to desilo, pozvali su me, došla sam par meseci kasnije u Švajcarsku, imali smo testove i fizičke i teniske i izabrali su mene. Počeli su da me sponzorišu, tako smo preživeli taj deo. Oni su bankrotirali za godinu i po dana. Mama i ja smo sa 14-15 godina otišli u Švajcarsku, spakovali se i tamo upoznali čoveka koji mi je bio menadžer u celoj karijeri."
Slaven Bilić je zatim pitao da li je ona imala nekog mentora kao Novak Đoković što je imao Jelenu Genčić.
"Slušala sam Noleta u tvojoj emisiji. Shvatila sam koliko mi je to nedostajalo u karijeri. Kada kažeš mentor. Porodica mi je bila najveća podrška, okružena sam bila ljubavlju. Ali, kada prelaziš u seniorske dane iz juniorskih, sve je drugačije. Nisam znala kako da se nosim sa porazom, jer sam rano imala dobre rezultate. Nisam imala nekoga da mi kaže da je to normalno, kada bih se vratila sada, to bih promenila, da imam bolju podršku tima oko sebe."
"Četiri sata sam plakala u svlačionici"
Ne krije Ana da su porazi za nju značili kraj, nije znala kako da se nosi sa tim.
"Porazi su za mene bili kraj sveta. Od malih nogu sam bila jedino unuče, kada sam igrala sa bakom igrice, pobeđivala sam uvek. Osvajala ili igrala finala tih turnira. Plakala sam četiri sata u svlačionici. Moj menadžer iz Švajcarske je došao na turnir u Bergamu, trebalo je da dobijem meč, izgubila sam i mislila sam da će odustati da me sponzoriše. Uplašila sam se, četiri sata sam bila zaključana u svlačionici i plakala, dok mama nije došla i rekla mi da je otišao u hotel, tek tad sam izašla", zaključila je Ana Ivanović.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO:
