Najbolji teniser u istoriji Novak Đoković nedavno je predstavio svoj dokumentarac "Vuk zimi", a jedan deo je posvećen njegovoj "teniskoj majci", Jeleni Genčić. Ona nije bila samo trener, već njegov duhovni vodič. Kao mali je maštao kako podiže pehar Vimbldona, a kada je to prvi put uspeo 2011. godine, odmah je uspeh podelio sa Jelenom, koja je među prvim otkrila njegov teniski talenat i imala beskrajnu veru da će jednog dana postati teniski šampion.
Đoković je doneo trofej Jeleni u njen dom, svega dve godine pre nego što je ona preminula. Svaki put kada govori o njoj, Novak postaje izuzetno emotivan, a tako je bilo i tokom intervjua koji je dao za "Korijere".
"Postajem emotivan sada, kao i uvek kada govorim o njoj. Jelena je preminula 2013. godine. Bila je neverovatna osoba i bili smo veoma bliski. Roditelji su me poverili njoj dok sam bio mlado, osetljivo i veoma prijemčivo dete - verovali su da će me Jelena oblikovati kao čoveka, čak i pre nego kao tenisera. Proveo sam bezbroj sati s njom na terenu i u njenom domu, gledajući crno-bele snimke starih mečeva. Jelenin uticaj na mene bio je ogroman - naučila me je da cenim klasičnu muziku, da vizuelizujem, da dišem na način koji nije bio samo mehanička radnja. I sve to u uzrastu od devet ili deset godina, kada sve čemu vas nauče ostaje sa vama zauvek", objasnio je Đoković.
Srpski as je odrastao uz taktove klasične muzike, uz holistički pristup svetu i sve to to duguje Jeleni. Da nije bilo nje, ne bi bilo ni Novaka kakvog poznajemo.
"Jelena je bila mnogo više od trenera - bila je moj duhovni vodič ka multidisciplinarnom i holističkom načinu razumevanja života koji nikada neću zaboraviti. Bez Jelene Genčić, ne bih bio Novak Đoković. Zato je odlazak kod nje kući u Beograd, sa mojim prvim vimbldonskim trofejem, bio jedan od najlepših i najdragocenijih trenutaka cele moje karijere. Zahvalan sam što je pomenuta."
"Rat je oblikovao moju ličnost"
Đoković je još jednom istakao značaj rata u oblikovanju njegove ličnosti. "Oduvek sam se osećao kao ratnik, neko ko nikada nije imao dozvolu da odustane. Istrajnost i otpornost su dar iz moje prošlosti i istorije koju sam proživeo. Ali čak i moja fizička snaga dolazi izdaleka, bila mi je potrebna od malih nogu da se suočim sa okolnostima koje su čak i odrasle oko mene stavljale u ozbiljne poteškoće."
Šta je najznačajniji trenutak u njegovom životu? "Rekao bih detinjstvo. Sve što nam se dešava tokom ranih godina našeg života ostavlja dubok trag na nama. Nikada ne prestajemo da rastemo, ali tokom tih ranih godina, već sam proživeo rat, užas bombi koje padaju sa neba, noći u skloništima sa porodicom i svojim narodom, muku pomisli da bi se ti avioni mogli vratiti da prelete iznad Beograda i donesu smrt mom narodu", seća se Novak.
Samo retki su uspeli da teško iskustvo pretvore u snagu. Sa trenutne distance je zahvalan na svakom iskustvu i svakoj prepreci koja mu se našla na putu jer je postala deo njegove ličnosti.
"Danas više ne gledam na svoju prošlost sa bilo kakvom vrstom ogorčenosti ili negativnih emocija. Naprotiv, tu fazu vidim kao suštinski element osobe koja sam postao - blok na kome sam izgrađen. Nešto neophodno za moju evoluciju i evoluciju moje porodice. Kad bih mogao da se vratim, ne bih ništa menjao - rat je bio sastojak koji nam je bio potreban da dostignem divan život koji danas imam. Biću večno zahvalan postojanju na tome kako me je oblikovalo i Bogu na svemu što sam primio."
BONUS VIDEO: