Žižek, koga mnogi nazivaju "Elvis kulturne teorije", kao strastveni i potrošač i kritičar pop kulture istražuje lice i naličje dominantnih ideologija savremenog doba.

U filmskim fantazijama gledalaca ideološki obrasci su duboko ukorenjeni. Žižek ih secira na primeru najvećih dela sedme umetnosti, a i sam se pojavljuje u nekim od kultnih scena iz "Taksiste", "Paklene pomorandže", "Priče sa zapadne strane", "Mračnog viteza", "Titanika"...

Urnebesan i prepun provokativnih teza, "Vodič" otkriva koje religiozne pouke i ili poruke kriju "Moje pesme, moji snovi", ima li fašizma u "Ajkuli", da li je film "Oni žive" zaboravljeno remek-delo holivudske levice, navodi se u najavi.

Snovi mogu biti opasni, kaže Žižek, a mi smo direktno odgovorni za ono što sanjamo (i želimo). Uz "malu pomoć prijatelja" - Hegela, Frojda i Lakana, on raskrinkava ideološke zamke koje se kriju u naizgled običnim predmetima, kao što je, na primer, Kinder jaje.

Iako mu se u naučnim krugovima spočitava neozbiljnost, a pojedini kritičari zameraju da su njegove retoričke bravure sračunate da zaprepaste, slude, zavedu i na kraju potpuno opčine čitaoce i gledaoce kako bi postali Žižekovi slepi obožavaoci, "Vodič" je prava poslastica za ljubitelje filma.

Ali, uprkos slatkoj spoljašnjosti, ovaj film se sasvim ozbiljno bavi suštinom - granicama i odsustvom slobode u demokratskim društvima, represijom, suptilnim sredstvima kontrole i formiranja mišljenja većine, nevidljivim mehanizmima kojima države vladaju pojedincima i otupljuju oštricu kritičkog mišljenja, ističe se u najavi.