U novoj zgradi Jugoslovenske kinoteke, večeras će svečano biti obeleženo 55 godina umetničkog rada Ljubiše Samardžića.

O velikom glumcu, reditelju i producentu govoriće njegove kolege i prijatelji Milena Dravić, Slobodan Šijan i Puriša Đorđević. Tim povodom, bračni i producentski par Ljubiša i Mira Samardžić pokloniće Kinoteci nagrade dobijene tokom bogate karijere, a koje će biti deo budućeg Legata Ljubiše Samardžića.

"Legat će biti sastavljen od svih nagrada kojima su okićene tri moje biografije. Od šest Zlatnih arena u Puli, preko 'Kopa Volpa', velike nagrade u Veneciji za film 'Jutro' Puriše Đorđevića, a koju sam primio rame uz rame sa Luisom Bunjuelom, kao i veliki broj gran prija", rekao je Samardžić za "Novosti".

"Kad čovek ostari, hteo ne hteo, prebira po prošlosti, sve manje ima snage i ambicije za budućnost, a u biti, umoran je ni od čega. Neukusno je pričati o današnjem veselju, jer sam svestan da mi je život oslonjen na ono što je bilo, a manje je ostalo za ono šta će biti".

Samardžić iza sebe ima veliki broj upečatljivih uloga u filmovima "Prekobrojna", "Kozara", "Orlovi rano lete", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo", "Partizanska eksadrila", komedijama "Nije lako sa muškarcima" i "Razvod na određeno vreme", serijama poput "Policajca sa Petlovog brda", ali nadimak koga se nikada neće otresti je Šurda, junak iz serije "Vruć vetar".

Kada premotava film svog života, koje to slike iskaču u prvi plan?

"U davne dane, tumarajući Beogradom, ušunjao sam se u Beogradsko dramsko pozorište. Te večeri drama 'Osvrni se u gnevu' Džona Ozborna zadivila je gledalište. Bio sam opijen. Glavnog heroja Džimija Portera tumačio je Slobodan Cica Perović. Ovaj buntovnik bez razloga bacio me je na pleća. Tu igru niko ni do danas nije dosegao".

Samardžić se priseća da je tih dana u Narodno pozorište stigao i Old Vik iz Londona, sa Džudi Denč u ulozi Ofelije i Džonom Nevilom kao Hamletom, kao i velikani Lorens Olivije i Vivijen Li u 'Titu Androniku':

"Dve večeri zaredom sa treće galerije, uz sendvič sa ajvarom, pomno sam pratio pozorišne bravure velikih majstora. Iako nisam znao njihov jezik, opila me je magija i zadivljujuća scenska iskrenost. Bile su to svetle noći nad Beogradom. Od tog dana gluma mi se uvukla pod kožu".