Ovogodišnji ručno štampani kalendar Centra za grafiku, osmislio je poznati umetnik Zoran Naskovski.

Uz promociju kalendara, predstavljena je i zvučna i video instalacija "Nothing but net – Himna suncu”, kao geneza - objašnjenje ideje odštampane na grafičkom listu u Centru za grafiku i vizuelna istraživanja “Akademija”, u Pariskoj ulici.

Tražeći predložak za vizuelno rešenje kalendara, Zoran je iskoristio svoju instalaciju “Nothing but Net”, ili u domaćem žargonu “bez koske”, posvećenu svojoj velikoj pasiji, košarci - koju autor smatra “prvom pravom Modernom” kod nas, predstavljenu prvi put 2003. godine u “Ludwig” muzeju u Budimpešti.

Zoran Naskovski, autor kalendara za 2009. godinu koji već desetu godinu za redom izlazi u ediciji Centra “Akademija”, svoj umetnički koncept zasniva na prirodnim zakonima i pojavama kao što su sila gravitacije, zakon akcije i reakcije, kruženje materije u prirodi…

Fenomen protoka vremena autor objašnjava na primeru košarke. Posmatrajući situaciju na terenu koja je u konstantnoj promeni i koja proističe iz fokusiranosti na obruč i kako loptu što više puta ubaciti u isti, umetnik uočava putanju lopte koja posredstvom gore spomenutih sila i zakona, ali i posredstvom čoveka, upisuje kružnice u prostoru. Mreža koja je okačena na obruč koša ima svrhu da pogodke učini vidljivijim i čujnim, a rezultat je slika na semaforu koja predstavlja odnos dva broja koji, između ostalog, ukazuju i na protok vremena, ako u obzir uzmemo rezultate po četvrtinama.

Snimak mreže na obruču, u ovom slučaju žičane, snimljenje negde na Vračaru, montiran je u “lupu” i tako pokazuje beskonačnost težnje ka Suncu: “Kada sam pravio koncept za klalendar razmišljao sam o nekom širem kontekstu i našao sam ga upravo u košarci. Prvo je Sunce i odnos Zemlje i Sunca; Košarkaške lopte se najčešće prave u spektru boja u kojoj se vidi i Sunce – od žute i narandžaste do skoro crvene boje. Druga stvar je što se ona uvek šutira ka gore, ali je zemljina teža vuče na dole, stalno se vraća i predstavlja beskonačno kruženje, uvek postoji taj protok. Kao što čovek stari kroz vreme, tako i lopta, a naročito ako igraš napolju, odbijajući se od zemlje dobija tragove vremena. Svaka lopta ima neku vrstu istorije, ima i specifičnu težinu u kojoj je moguće naći neko značenje, kao kada na nekom mudracu bez dvoumljenja vidite da je svašta prošao”.

Postavka izložbe se sastoji od dvanaest košarkaških lopti poređanih u krug, video rada u kojem je prikazan obruč sa mrežom, zvučnog zapisa sa jedne ulične partije basketa i grafičkog lista na kome je prikazan kalendar za 2009. godinu, izvedenog u tehnici foto litografile.

Po rečima Ljiljane Tašić, kustosa Centra za grafiku, do sada su izdati kalendari sa grafikama eminentnih umetnika Marije Dragojlović, Miodraga Rogića, Bore Iljovskog, Predraga Neškovića, Josipe Pepe Pašćan, Čedomira Vasića, Mirjane Đorđević, Slavoljuba Caje Radojčića i Dušana Otaševića, takođe izloženih tokom trajanja izložbe u izlozima FLU u Knez Mihajlovoj ulici.

Kalendar je štampan u tiražu od 150 primeraka, a ručno su ga štampali majstori štampari: Nebojša Lazić, Dragan Coha i Tamara Pajković.

Do nove godine, cena ovog ekskluzivnog kalendara iznosi 50 evra u dinarskoj protivrednosti, dok kao autentično, potpisano umetničko delo, predstavlja trajnu vrednost.

(Tekst i foto: V. V./MONDO)