Okruženo bujnim rastinjem i visokim čempresima, rimsko groblje za strance jedno je od najskrovitijih mesta u Večnom gradu, a već neko vreme u jadnom je stanju zbog nedostatka finansijskih sredstava.
"Čovek bi mogao da se zaljubi u smrt na samu pomisao da bude pokopan na ovako prijatnom mestu", napisao je Persi Biš Šeli, veliki ljubitelj groblja, samo nekoliko meseci pre nego što će i sam biti sahranjen na ovom groblju.
Pesnik se tako 1822. godine pridružio svom sunarodniku Džonu Kitsu koji je sahranjen godinu dana ranije na ovom groblju rezervisanom za strance i pripadnike drugih vera budući da je katolička crkva zabranjivala da nekatolici budu pokopani na gradskim grobljima.
Kao u nekom skrovitom parku, 2.500 osoba počivaju danas u debelom hladu ogromnih čempresa, okruženi gustim rastinjem, kojima su najčešći posetioci rimske mačke.
Groblje, koje se nalazi nedaleko od piramide Kaja Cestija, postalo je u tri veka dugog postojanja poslednji dom mnogih stranaca, uglavnom Engleza i Amerikanaca, umetnika i anonimusa, pa je često nazivano "englesko groblje" ili "groblje pesnika".
"To je fascinantno i skrovito mesto za koje malo Rimljana zna. Ali ono postaje sve zapuštenije i uskoro ćemo morati da ga zatvorimo ako ne nadjemo nove izvore finansiranja", izjavila je Ornela Audžeri, koja već tri godine brine o groblju.
Zagadjenje i vlaga opasno nagrizaju nadgrobne ploče od kojih su se neke srušile, objasnila je Audžeri, dodajući da održavanje groblja finansira komisija ambasadora iz petnaestak zemalja koja to radi neredovno.
Ta suma takodje nije dovoljna za bilo kakav pokušaj restauracije.
"Nadam se da će naš vapaj dopreti do saosećajnih i velikodušnih osoba i da nećemo morati da zatvorimo ovu jedinstvenu oazu mira i tišine", rekla je Audžeri.
(Tanjug)