Poslednjeg dana 2009. godine koja je bila posvećena velikom naučniku, njegovu bistu će otkriti Milankovićev poslednji diplomac Dragan Simeunović, redovni profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u penziji, saopšteno je sa tog fakulteta.

Milanković bio je građevinski inženjer, astronom, matematičar, geofizičar i utemeljivač moderne klimatologije i klimatskog modeliranja.

Rođen je u Dalju, u Slavoniji, tadašnoj Austrougarskoj, 1879. Studije građevinske tehnike završio je 1902. u Beču, gde je dve godine kasnije i doktorirao.

Do 1909. radio je u Austrougarskoj imperiji kao inženjer, a potom je došao na univerzitet u Beogradu. Godine 1924. izabran je za redovnog člana Srpske kraljevske akademije znanosti.

Njegovo najvažnije delo je "Kanon osunčavanja Zemlje i njegova primena na problem ledenih doba". Napisao je i "Istoriju astronomske nauke", "Kroz carstvo nauka", "Tehniku u toku davnih vekova", "Kroz vasionu i vekove" i druga dela.

Autor je kalendara koji je trebalo da anulira razliku između julijanskog i gregorijanskog kalendara. Njegov kalendar je usvojen na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu 1923. godine, ali nije primenjen.

Tokom Drugog svetskog rata odbio je da podrži okupaciju zemlje, ali su ga posleratne vlasti označile kao političkog neprijatelja i "pripadnika matematičke klike". Umro je 1958. godine u Beogradu.

(Beta)