Grozdana Olujić je prilikom uručivanja nagrade u Narodnom pozorištu rekla da jezik pamti, beleži granice prostora koji su pripadali davno nestalim plemenima i narodima - od Hazara do severnoameričkih Indijanaca, čuvajući integritet i običaje ugašenih plemenima, živih još jedino preko priča i legendi.

"Menjaju se samo imena, pa Beograd desetinama puta rušen i građen, čas na Istoku, čas na Zapadu, svugde i nigde, prvo postaje keltski Singidunum, pa Alba Greka i konačno Beograd izložen svim vetrovima istorije", rekla je ona.

Grozdana Olujić je istakla da junak romana, doktor Danilo Aracki, tragajući za nestalim bratom, na drugom kraju sveta to shvata, kao što shvata i da jezik ne čuva samo identitet naroda i pojedinca, već i leči, prestrašen brzinom kojom u ratovima Balkana nestaju oni koje volimo.

Njen junak je, kako je rekla, željan da obnovi svoju nekada moćnu porodicu, pitajući se gde su nestale godine i ljudi i ko će ih se setiti kada njega ne bude bilo i na kraju zaključuje da je knjiga deo poslednjeg šanca odbrane od zaborava.

"Nedeljnik NIN već više od 50 godina, pomaže knjizi da opstane. Pisana u samoći i tišini, više od 30 godina knjiga 'Glasovi u vetru' se taložila u meni, a zatim je, odjednom, kao da je samu sebe pisala, izašla u svet. Zahvaljujući na nagradi, nadam se da će je zavoleti, oni za koje je ova knjiga napisana", rekla je ona.

Predsednik žirija Milan Vlajčić je rekao da svrha nagrade nije u davanju propusnice za književnu večnost, već u podsticanju brige za književnost i ohrabrivanju čitalačkih nagrada.

Prema njegovim rečima, roman Grozdane Olujuć je u glasanju NIN-ovog žirija, "za dlaku" umakao romanu Žarka Komanina "Ljetopis vječnosti".

(Beta/MONDO)