U Srbiji je to jedini muzej takve vrste, a po bogatstvu i raznovrsnosti primeraka i postignutim rezultatima u oblasti muzeologije i nauke, jedan je od vodećih prirodnjačkih muzeja u jugoistočnoj Evropi.

U privremenom prostoru čuva se prirodna i kulturna baština u 117 zbirki, sa približno milion i po različitih primeraka iz Srbije, sa Balkanskog poluostrva, ali i iz celog sveta.

Prema broju primeraka izdvajaju se mineraloška, petrološka, zbirke fosilnih i recentnih mekušaca, insekata, ptica, sisara, kao i Generalni herbarijum Balkanskog poluostrva, koji predstavlja bazu podataka flore regiona bivše Jugoslavije, Bugarske, Grčke i Albanije sa oko pola miliona primeraka viših biljaka.

Značaj fonda prirodnjačkih zbirki je ogroman, jer dokumentuje prirodu ne samo Srbije, već i susednih područja, i prikazuje njihov razvoj, od drevnih vremena do danas.

U muzeju se čuvaju primerci vrsta biljaka i životinja koje se više ne mogu naći na terenima Srbije, jer su iščezle ili migrirale u druge predele.

U muzeju se nalazi nekoliko stotina holotipova i unikatnih primeraka minerala, stena, botaničkih i zooloških predmeta.

Prirodnjački muzej poseduje jednu od najstarijih i najbogatijih stručnih biblioteka na Balkanu, koja sadrži više od 22.000 knjiga, rukopisa, naučnih časopisa, geografskih i geoloških karata. Povodom 115-godišnjice u novootvorenoj galeriji izloženo je pet najstarijih bibliotečkih jedinica.

Muzej nema stalnu postavku, a izložbena aktivnost, promocije, prezentacije i stručni skupovi odvijaju se u galeriji na Kalemegdanu.

Pre osnivanja muzeja, u prvoj polovini 19. veka, u tadašnjoj Kneževini Srbiji postojao je veliki broj prirodnjačkih zbirki, koje su čuvane u Prirodnjačkom kabinetu Velike škole (Liceja).

Značajan doprinos osnivanju Prirodnjačkog muzeja dao je Josif Pančić, prvi predsednik Srpske kraljevske akademije i profesor Velike škole, koji je svojim radom doprineo obogaćivanju budućih zbirki muzeja. Zbirke tog svetski poznatog prirodnjaka i danas se čuvaju u muzeju, a pored naučne, imaju i veliku istorijsku vrednost.

Prva izložba otvorena je 1904. godine u Beogradu u prisustvu kralja Petra Prvog Karađorđevića, a prvo izlaganje eksponata u inostranstvu bilo je iste godine na Svetskoj izložbi u Parizu.

Tokom Prvog i Drugog svetskog rata mnoge zbirke muzeja su oštećene ili uništene, i nepovratno su izgubljeni jedinstveni prirodnjački predmeti, arhiva i deo biblioteke.

Prirodnjačkom muzeju je 1972. godine pripojen Muzej šumarstva i lova, sa svojim zbirkama lovačkih trofeja i oružja, a muzej danas ima četiri sektora Geološki sektor (koji se bavi mineralogijom, petrologijom i paleontologijom), Biološki sektor (botanika, zoologija i mikologija), Sektor za edukaciju i odnose s javnošću i Sektor zajedničkih službi. U svom sastavu ima i Naučno-istraživačku jedinicu.

Zbog nedostatka prostora, muzej ima probleme oko postavljanja stalne izložbene postavke, smeštaja zbirki, organizovanja bogatijih tematskih izložbi i posebnih programa, naročito za decu, zbog čega je neophodno obezbeđivanje nove i odgovarajuće muzejske zgrade.

(Tanjug)