Izložba umetnice iz Beograda koja živi u Njujorku izazvala je veliku pažnju ruske javnosti. Inicirao ju je Muzej savremene umetnosti iz Njujorka, a postavio ju je Klaus Bizenbah.

Predstavljeno je oko 50 radova koje je Marina Abramović stvarala tokom 40 godina, uz audio i video dokumentaciju i četiri živa performansa, koje realizuju specijalno obučeni mladi umetnici.

Izložba je organizovana u blokovima, koji odvojeno predstavljaju razne životne, odnosno stvaralačke periode umetnice. Na samom ulazu u izložbeni prostor stoji natpis - "Zabranjen ulaz za mlađe od 16 godina".

Posetioci su u prilici da uživaju u nekoliko Marininih performansa - "Imponderabilii" - u kojem jedno naspram drugog stoje obnaženi muškarac i žena, tako da posetilac mora da prođe kroz uzan prostor između njih, "Tački kontakta" - sceni sa dva performera, koji stoje jedan naspram drugog, sa uperenim kažiprstima, kao i "Svetljenju", obnaženoj ženi koja "visi u vazduhu", a u stvari sedi na biciklističkom sedištu, raširenih ruku i nogu. U istoj sali na postolju leži obnažena devojka, preko koje je skelet. Ona ga svojim disanjem pomera, tako da deluje kao da je skelet živ.



Poseban deo izložbe posvećen je događajima u Jugoslaviji, posebno u Srbiji devedesetih godina. Reč je o performansu "Balkanski baroko", za koji je Marina Abramnović 1997. godine dobila Zlatnog lava na Venecijanskom bijenalu.

U uglu prostorije visi krvavi mantil, u kojem je umetnica tokom nekoliko dana čistila i prala dve tone junećih kostiju. Gomila kostiju čiji se neprijatan miris i danas oseća, izložena je u uglu sale, a performans je imao za cilj da navede gledaoce da osete bol zbog razaranja njene države.

Izložbu zatvara "Merenje magije međusobnog gledanja", u kojem učestvuje sama umetnica. To je faktički nastavak eksperimenta započetog u Njujorku, u Muzeju savremene umetnosti, kada je tokom šest dana umetnica sedela na stolici i gledala u oči posetioce koji su se menjali. Marinu Abramović su interesovali osećaji koje imaju oba učesnika pri vizuelnom kontaktu.

(MONDO)