
Književnik, slikar, putopisac i novinar Momo Kapor predstavio je svoju knjigu "A Guide to the Serbian mentality" (Vodič kroz srpski mentalitet) u promotivnom centru Grafičkog ateljea Dereta, za koju je rekao da će biti prva koju je napisao, a neće je čitati, jer prevazilazi njegovo "kafansko" znanje engleskog jezika.
Ova knjiga, koja nema svoj pandan u srpskoj verziji, jer su u njemu sakupljeni tekstovi koje je Kapor pisao tokom više od četvrt vreka za JAT-ovu dvojezičnu "Reviju", namenjena je, prema rečima autora, ne toliko turistima koji nam stižu u goste, koliko svim onim strancima oženjenim ili udatim za Srbe i za njihovu decu koja više ne znaju maternji jezik.
U svom, "kaporovskom" maniru, autor je upozorio na to da knjiga moža nije podobna za njihovu inostranu tazbini, jer će člana porodice pristiglog iz Srbije posle nje posmatrati na drugi način, koji će možda biti manje privlačan.
Kapor je primetio da je svaki tekst pisao sa dobrom voljom, nasmešeno, i da predstavlja mapu za jedno pomalo egzotično putovanje, ako se posmatra sa strane, a nama, o kojima je reč, to su možda " normalne i sasvim obične priče"
Pored tekstova, Kapor se pobrinuo i za ilustracije što knjizi daje posebni "šmek" i šarm.
Izdavač "Dereta" preporučuje knjigu stranim čitaocima kao delo pisano u tipično humorističkom tonu svojstvenom Džordžu Mikešu, Efraimu Kišonu ili Artu Bačvoldu, legendama anglosaksonske satire, koji su poreklom Jevreji iz srednje Evrope i zato se Kapor zaista može porediti sa njima.
Kapor je strancima ponudio priče o onome što Srbi vole ili ne vole, šta jedu, piju, kako provode slobodno vreme, o čemu sanjaju, u čega veruju.
Prema rečima urednika Derete Petra Arbutije, pisac je pokazao da niko ne može da nas opiše ni boljim ni gorim nego mi sami. On smatra da je srpski mentailit neobična, originalna književna tema i da ju je Kapor obradio vodeći računa da ne zapadne u patetično nacionalne vode.
Posmatrana sa formalne tačke knjiga pomera sve granice jer je pomalo putopis, urbana anegdota, zbirka crtica, novinskih kolumni, istakao je Arbutina.
(Tanjug)
Ova knjiga, koja nema svoj pandan u srpskoj verziji, jer su u njemu sakupljeni tekstovi koje je Kapor pisao tokom više od četvrt vreka za JAT-ovu dvojezičnu "Reviju", namenjena je, prema rečima autora, ne toliko turistima koji nam stižu u goste, koliko svim onim strancima oženjenim ili udatim za Srbe i za njihovu decu koja više ne znaju maternji jezik.
U svom, "kaporovskom" maniru, autor je upozorio na to da knjiga moža nije podobna za njihovu inostranu tazbini, jer će člana porodice pristiglog iz Srbije posle nje posmatrati na drugi način, koji će možda biti manje privlačan.
Kapor je primetio da je svaki tekst pisao sa dobrom voljom, nasmešeno, i da predstavlja mapu za jedno pomalo egzotično putovanje, ako se posmatra sa strane, a nama, o kojima je reč, to su možda " normalne i sasvim obične priče"
Pored tekstova, Kapor se pobrinuo i za ilustracije što knjizi daje posebni "šmek" i šarm.
Izdavač "Dereta" preporučuje knjigu stranim čitaocima kao delo pisano u tipično humorističkom tonu svojstvenom Džordžu Mikešu, Efraimu Kišonu ili Artu Bačvoldu, legendama anglosaksonske satire, koji su poreklom Jevreji iz srednje Evrope i zato se Kapor zaista može porediti sa njima.
Kapor je strancima ponudio priče o onome što Srbi vole ili ne vole, šta jedu, piju, kako provode slobodno vreme, o čemu sanjaju, u čega veruju.
Prema rečima urednika Derete Petra Arbutije, pisac je pokazao da niko ne može da nas opiše ni boljim ni gorim nego mi sami. On smatra da je srpski mentailit neobična, originalna književna tema i da ju je Kapor obradio vodeći računa da ne zapadne u patetično nacionalne vode.
Posmatrana sa formalne tačke knjiga pomera sve granice jer je pomalo putopis, urbana anegdota, zbirka crtica, novinskih kolumni, istakao je Arbutina.
(Tanjug)
Pridruži se MONDO zajednici.