U svojoj novoj knjizi "Male uspomene", portugalski nobelovac Žoze Saramago priseća se sa nostalgijom svog detinjstva i mladosti.
U svojoj novoj knjizi "Male uspomene", portugalski nobelovac Žoze Saramago priseća se sa nostalgijom svog detinjstva i mladosti.Predstavljajući knjigu u rodnoj Azinjagi, Saramago se prisetio raspusta koje je provodio kod dede i babe, nepismenih seljaka koji su ga naučili više o životu nego Lisabon u kojem je provodio ostatak godine sa roditeljima.
Pisac opisuje i kako je, na osnovu fotografija izloženih na ulazu bioskopa u Lisabonu koje sebi nije mogao da priušti, izmišljao priče i svojim drugovima iz razreda prepričavao filmove koje nije gledao.
"To je, jednostavno, knjiga uspomena iz vremena kada sam bio mali...kaleidoskop epizoda kojih se sećam", kazao je novinarima.
Skeptik, buntovnik, angažovan, provokator, kratko član komunističke partije, Saramago i danas smatra da "komunizam nudi drugu priliku bez ponavljanja istih grešaka i zločina".
"Svet je sedište pakla: hiljade ljudi radjaju se za patnju, a nikoga ne zanimaju", kazao je on.
Sin policajca, Saramago je morao da napusti studije sa 16 godina kako bi završio kurs za bravara. Nakon što je prvo bio radnik, a zatim činovnik, prvi roman "Grešna zemlja" objavio je 1947. Ta knjiga prolazi nezapaženo.
Narednih 18 godina ne piše, a zatim objavljuje poeziju i hronike za različite listove. Njegov drugi roman "Godina 1993" izlazi 1975, a ozloglašenost ga prati od 1982, kada je objavio roman "Sakati Bog".
Godine 1991, izazvao je skandal u Portugalu sa "Jevandjeljem po Isusu Hristu", fiktivnom biografijom Hrista u kojoj Bog Isusa koristi kako bi raširio svoju vladavinu svetom i u kojoj Hrist poziva čitaoca da razmišlja o slobodi i pobuni.
Žoze Saramago, poznat i po romanima "Slepilo", "Sedam Sunaca i Sedam Mesečina", dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1998.
(Beta)
