Biografija Dženis Džoplin pod nazivom "Ožiljci slatkog raja", autorke Alis Ekols u izdanju "Red box", predstavljena je pred brojnom publikom u SKC-u.

Ličnost koja se krije iza tragičnog lika Dženis Džoplin, zapravo je malo poznata. Postavši "legenda" tek posle smrti, iako je za života doživela penjanje lestvicama popularnosti, ostala je zauvek sakrivena iza stereotipa "hipi devojke" iz hipi vremena.

"Leto ljubavi" bilo je i najvažnije leto u životu Dženis Džoplin , one koja je od malena na svojoj koži osetila licemerje i ispraznost "američkog sna" i njene nove porodičnosti , pedesetih godina prošlog veka.

Publika je i na promociji mogla da vidi i oseti koliko je Dženis u isto vreme i opšte mesto i potpuna nepoznanica.

Pored Tome Grujića kao moderatora, uz video snimke živih nastupa Dženis Džoplin sa bendom i fotografija koje su se smenjivale na video zidu, na promociji su o svojim utiscima o knjizi govorili i poznavaoci roka Moma Rajin i Petar Janjatović.

Moma Rajin je ispričao priču iz svog detinjstva, kada je kao mladi ljubitelj 'britanskog roc'n'roll-a', kod komšije koji je preferirao američku muziku, prvi put čuo vokal Dženis Džoplin: "Ne mogu da kažem da sam istog trenutka bio oduševljen, bilo je nečeg neartikulisanog i divljeg u njenom glasu, od čega sam se uplašio".

I "enciklopedista" jugoslovenskog roka Pera Janjatović je govorio o ličnim iskustvima: "Sećam se prvog FEST-a, na kome je prikazan film o Vudstoku. Do karte je bilo nemoguće doći, ispred bioskopa 'Kozara' došlo je do nereda jer nije bilo dovoljno mesta u sali za sve one koji su želeli da vide film. Otac mog druga je bio visoki državmi finkcioner, pa nam je nabavio karte", evocirao je Janjatović uspomene iz socijalističkog samoupravljanja, "Od tada naš život nije bio isti".

Za sve koji ovaj istraživački roman još uvek nisu pročitali poznaju Dženis kao tipičan simbol bunta šezdesetih, jednu iz nebeske "prve postave"- kluba "27".

Mlada autorka zasnovala je svoj roman na 150 intervjua sa osobama koje su poznavale Dženis, koje je bilo lako dobiti samo u načelu: "Kao da su se svi plašili da će se jednog dana pojaviti neki mladi pisac i poželeti da piše o onome o čemu su toliko puta govorili. Kao da su mi poručivali 'hajde da ne idemo tamo'".

Jedan prijatelj pokojne Dženis ju je upozorio: "Ako samo nešto od svega što ti kažem upotrebiš u pogrešnom kontekstu, Dženis će te proganjati dok ne padneš u moje ruke".

Autorka je izdražala duga odbijanja i na kraju svog istraživačkog puta, objavila knjigu koja 'nije žuta', 'ne govori do detalja o svakom Dženisinom fiksanju', već studiju života i društvenih okolnosti koje su dovele do "leta ljubavi" i hipi scene u Americi, prvenstveno na njenoj zapadnoj obali: "Ovo je izuzetno mučna i teška knjiga koja će u čitaocima ostaviti ogromnu gorčinu ispunjenu pitanjima", rekao je Rajin.

U toku istraživanja koje je sprovela u Port Arturu, Dženisinom rodnom mestu, i posle pedeset godina, jasno su joj rekli da se nisu slagali sa onim što je Dženis radila.

A, šta je to radila? Pokušavala je na sve načine da bude trn u oku svojoj okolini - izlazila je u crnački deo rasno podeljenog grada, gde je uživala u alkoholu, muzici i muškarcima, ostajala do kasno, opijala se.

Kroz život pevačice analizirana je i scena šezdesetih, 'godina koji se sećaju oni, koji sigurno nisu bili tamo', mračne strane želje za 'slobodom' i filosofije 'bit generacije' i svih onih koji su se na tom talasu vozili: "Ova knjiga nije samo objektivna biografija Džoplinove, svedočanstvo relevantnih osoba iz njenog života, već i prikaz rok scene, hipi pokreta i života šezdesetih godina u Americi", istakao je Moma Rajin, kao i da je knjiga "Ožiljci slatkog raja", "neophodna za one koji žele da prodru u suštinu popularne kulture, naročito rok'n'rol kulture".

Janjatović je ukazao da autorka daje "hiruški preciznu priču o jednom vremenu koje se nama sa ove strane okeana čini idiličnim, a koje je ustvari bilo teško, opasno, nepredvidljivo, puno pokvarenih ljudi.
Rajin je pohvalio napore izdavača da ovakvim izdanjima obraduje čitaoce i obožavaoce veličanstvenog i jedinstvenog vokala 'prve bele bluz pevačice', 'prve žene na rok pozornici', ukazavši na sitnije greška u prevodu, koje poznavaocima roka teško promiču.

"Da je nastavila da živi, ko zna koliko bi stvari ostavila iza sebe", tužnha je suma ove književno-muzičke večeri posvećene legendarnoj Dženis, u svetu koji je kaskao za njom i još uvek je spreman da je osudi, pre nego pokuša da je razume.

Ostaje napor Alis Ekols i "Red box-a", i "Ožiljci slatkog raja", za sve one spremne da se sa tim suoče. A, ako niste skoro, čujte još jednom 'Me and Bobby Mc Gee'.



(MONDO)