Narodna muzika je ostala bez još jednog velikog majstora. 4. marta 2025. godine. Preminuo je Bora Bojić, legendarni Bora Mesar, vlasnik svadbarskog megahita "Toči vina oče stari", kantautor i solista Radio Beograda. Ovo je sećanje na Borin nastup u Muzičkoj apoteci, ovo je Borin "zavet u amanet".
"Toči vina oče stari" je moja ponos pesma. Snimio sam je baš u godini Titove smrti, u danima najveće žalosti za "najvećim sinom naših naroda i narodnosti". Prve dve strofe napisao sam u jednom dahu, treću stofu sam dopisao tek posle pet godina, a snimio sam je tek kad je pesmu moja supruga aminovala", pričao je Bora Bojić u radio izdanju Muzičke apoteke.
"Bio sam stasit i naočit momak sa brkovima i harmonikom. Kad sam počeo da sviram narodna veselja, uočio sam jednu nepravdu: svi su važni i svi su opevani - i kum i starojko i majka i sestra i ostala mnogobrojna rodbina. Pitao sam se gde je tu otac, domaćin veselja. A otac je obično bivao tamo negde u ćošku, gledao da sve bude u redu i plakao od sreć"e.
Borivoje Bora Bojić rođen je 1940. godine u selu Šušnjar kod Lazarevca. Propevao je baš kad se najviše plakalo, u vihoru Drugog svetskog rata, uz frulicu kraj ovaca i uz prve radio aparate.
"U moje vreme bilo je teško doći i do Lazarevca a kamoli do Beograda. Bilo je to vreme kolektivizma, okupljali smo se u zadruzi da bi slušali popularne emisije sa radija. A kad sam nabavio svoj radio, bio je to praznik za kuću. Sava Jeremić, Radojka Živković, Mija Krnjevac, to su za mene bili vanzemlaljci, sveci, ikone. Uz njih sam naučio da sviram frulu, moj prvi instrument, a u vojničkim danima sam zavoleo harmoniku i ne sluteći koliko ću pesama odsvirati i komponovati na njenim dirkama".
Diskografska karijera Bore Bojića počela je 1967. godine. Na singl ploči Aleksandra Danilovića prvi put se pojavilo ime Bore Bojića i to kao tekstopisca pesme "Odnesi pismo golube beli" kojom su milioni regruta ispraćeni u JNA.
Snimio je Bora sedam singlova i tri albuma sa dvadesetak narodnih bisera: "Toči vina, oče stari", "Vetar duva, sva se gora ljulja", "Kad bi mogla da se vratiš", "Teci reko Kolubaro", "Zaplakala moja draga", "Ne glaedaj me tako milo", "Kriv sam draga za sudbinu tvoju", "Svadve stižu, jesen je", "Harmoniko moja", "Livada je moja uspomena", "Je l' ti žao što se rastajemo"...
Bora Bojić je bio sam svoj majstor - pevač, kompozitor, tekstopisac, harmonikaš. Kolege ga pamte kao najboljeg mesara među narodnjacima i najboljeg narodnjaka među mesarima.
(Kurir, MONDO)
