
Na današnji dan pre 25 godina nastao je jedan proizvod bez koga muzička industrija i dalje ne može da se zamisli - kompakt disk (CD).
Iako su u današnjem modernom dobu "iPoda" i mp3 plejera kompakt diskovi u najmanju ruku "ugrožena vrsta", i dalje se itekako drže na tržištu.
Prvi kompakt diskovi sišli su sa trake jedne male fabrike u blizini Hanovera u Nemačkoj, 1982. godine, a na njima se nalazila "Alpska simfonija" Riharda Štrausa.
"Prelaz na CD doveo je do velikog skoka u kvalitetu, ogromnog, i u tome je problem. Tokom ovih 25 godina industrija nije smislila neki drugi sistem koji će toliko unapediti kvalitet" - kaže vlasnik jedne muzičke prodavnice u Briselu Bertran de Vuter.
Projekat koji je širokim narodnim masama doneo digitalni zvuk bio je vrlo rizičan tehnički poduhvat u to vreme.
Predloženi čipovi, koji su bili potrebni za rad CD plejera, bili su do tada najnapredniji ikad korišćeni za proizvod široke potrošnje, dok su laseri još bili samo na crtežima, kada su se Sony i Philips udružili 1979. godine u zajedničkom projektu.
Inovatori su ipak uspeli da stvore tehnologiju koja traje toliko dugo da dobijete identičan kvalitet muzike slušali je danas, pre 25 ili za 100 godina.
Philips je osmislio izgled diska i lasersku tehnologiju, dok je Sony doprineo razvojem standarada digitalnog kodiranja koji je omogućavao reprodukovanje zvuka glatko i bez greške.
Inspiracija za dizajn CD-ova svakako su bile stare vinilne ploče, samo što je spiralu malenih ugraviranih udubljenja umesto gramofonske igle čitao laser. A pošto su udubljenja prekrivena plastikom i laser ih ne oštećuje, kvalitet zvuka ostaje isti zauvek.
Prema nekim informacijama, veličina CD-a određena je po obimu podmetača za pivo u Holandiji, dok druga legenda kaže da je čuveni dirigent ili visoki menadžer Sonya želeo da bude dovoljno velik da na njega stane Betovenova "Deveta simfonija".
Prvi CD plejer Sony je prodao 1. oktobra 1982. u Japanu, a prvi album izdao je CBS - "52nd Street" Bilija Džoela.
Od 1986. godine CD plejeri su se prodavali bolje od gramofona, a od 1988. godine prodaja CD-ova je prevazišla gramofonske ploče.
Veliki uticaj na rast prodaje imao je i razvoj "Discman" serije Sony walkmana, koja je puštena u prodaju 1984. godine. Ali, i Philips je imao koristi od prodaje CD-ova, zahvaljujući vlasništvu nad Polygramom, sada delom Vivendi SA's Universal Music Group.
CD plejeri su omogućili Philipsu da postane najveći proizvođač potrošačke elektronike u Evropi, sve do kraja 90ih godina prošlog veka, kada je tu poziciju preuzela Nokia. Patentna prava su omogućavala kompaniji da preživi i najteža vremena.
Sadašnji marketing direktor Philipsa kaže da je CD bilo vrlo lako promovisati, ne samo zbog kvaliteta zvuka, već i izgleda koji je u poređenju sa pločama bio kao da se radi o nakitu.
Ipak, vreme CD tehnologije kao da polako prolazi. Samo u Americi prodaja CD-ova je opala za preko 20 odsto u poslednjih pet godina.
Napster, Kazaa i BitTorrent Internet protokoli za šerovanje omogućili su fanovima da, često ilegalno, dele muziku na mreži. Padu prodaje doprineo je i Apple koji je pokrenu legalan servis skidanja muzike sa neta iTunes store.
Philipsov inženjer Piter Kramer kaže da "MP3 format i sve te male stvari koje dečaci i devojčice drže u svojim džepovima" stvarno mogu da zamene CD.
Muzička industrija pokušava da održi prodaju CD-ova objavljivanjem raznih izdanja sa pratećim DVD video zapisima koncerata, muzičkih spotova, intervjua muzičara. Ipak, vreme CD-ova kao da polako prolazi.
(MONDO)
Iako su u današnjem modernom dobu "iPoda" i mp3 plejera kompakt diskovi u najmanju ruku "ugrožena vrsta", i dalje se itekako drže na tržištu.
Prvi kompakt diskovi sišli su sa trake jedne male fabrike u blizini Hanovera u Nemačkoj, 1982. godine, a na njima se nalazila "Alpska simfonija" Riharda Štrausa.
"Prelaz na CD doveo je do velikog skoka u kvalitetu, ogromnog, i u tome je problem. Tokom ovih 25 godina industrija nije smislila neki drugi sistem koji će toliko unapediti kvalitet" - kaže vlasnik jedne muzičke prodavnice u Briselu Bertran de Vuter.
Projekat koji je širokim narodnim masama doneo digitalni zvuk bio je vrlo rizičan tehnički poduhvat u to vreme.
Predloženi čipovi, koji su bili potrebni za rad CD plejera, bili su do tada najnapredniji ikad korišćeni za proizvod široke potrošnje, dok su laseri još bili samo na crtežima, kada su se Sony i Philips udružili 1979. godine u zajedničkom projektu.
Inovatori su ipak uspeli da stvore tehnologiju koja traje toliko dugo da dobijete identičan kvalitet muzike slušali je danas, pre 25 ili za 100 godina.
Philips je osmislio izgled diska i lasersku tehnologiju, dok je Sony doprineo razvojem standarada digitalnog kodiranja koji je omogućavao reprodukovanje zvuka glatko i bez greške.
Inspiracija za dizajn CD-ova svakako su bile stare vinilne ploče, samo što je spiralu malenih ugraviranih udubljenja umesto gramofonske igle čitao laser. A pošto su udubljenja prekrivena plastikom i laser ih ne oštećuje, kvalitet zvuka ostaje isti zauvek.
Prema nekim informacijama, veličina CD-a određena je po obimu podmetača za pivo u Holandiji, dok druga legenda kaže da je čuveni dirigent ili visoki menadžer Sonya želeo da bude dovoljno velik da na njega stane Betovenova "Deveta simfonija".
Prvi CD plejer Sony je prodao 1. oktobra 1982. u Japanu, a prvi album izdao je CBS - "52nd Street" Bilija Džoela.
Od 1986. godine CD plejeri su se prodavali bolje od gramofona, a od 1988. godine prodaja CD-ova je prevazišla gramofonske ploče.
Veliki uticaj na rast prodaje imao je i razvoj "Discman" serije Sony walkmana, koja je puštena u prodaju 1984. godine. Ali, i Philips je imao koristi od prodaje CD-ova, zahvaljujući vlasništvu nad Polygramom, sada delom Vivendi SA's Universal Music Group.
CD plejeri su omogućili Philipsu da postane najveći proizvođač potrošačke elektronike u Evropi, sve do kraja 90ih godina prošlog veka, kada je tu poziciju preuzela Nokia. Patentna prava su omogućavala kompaniji da preživi i najteža vremena.
Sadašnji marketing direktor Philipsa kaže da je CD bilo vrlo lako promovisati, ne samo zbog kvaliteta zvuka, već i izgleda koji je u poređenju sa pločama bio kao da se radi o nakitu.
Ipak, vreme CD tehnologije kao da polako prolazi. Samo u Americi prodaja CD-ova je opala za preko 20 odsto u poslednjih pet godina.
Napster, Kazaa i BitTorrent Internet protokoli za šerovanje omogućili su fanovima da, često ilegalno, dele muziku na mreži. Padu prodaje doprineo je i Apple koji je pokrenu legalan servis skidanja muzike sa neta iTunes store.
Philipsov inženjer Piter Kramer kaže da "MP3 format i sve te male stvari koje dečaci i devojčice drže u svojim džepovima" stvarno mogu da zamene CD.
Muzička industrija pokušava da održi prodaju CD-ova objavljivanjem raznih izdanja sa pratećim DVD video zapisima koncerata, muzičkih spotova, intervjua muzičara. Ipak, vreme CD-ova kao da polako prolazi.
(MONDO)
Pridruži se MONDO zajednici.