Najgledaniji su rijalitiji ... ono "dno" koje, kažu, šteti gledaocima. Vi ih "sigurno" ne gledate, zar ne?! E, pa, ja moram i ništa mi ne fali!
Nikad više rijalitija, nikad više price i tekstova o njima i nikad više ljudi koji ih pljuju. I neka, tako i treba, je l' da?! Pa, možda ...
Ne treba neki trogodišnjak da pita mamu: "Šta kaže ovaj cika, koga ce da polomi?!", ali ne možemo ni pljuvati baš po svemu što nas nervira. Ta mama lako može da promeni kanal, ili još bolje – ugasi televizor i provede vreme sa tim klincem, a kada joj se budu gledali Farma, VB i Parovi, nek "udari" po pregledima dana, nece propustiti ništa! I nek joj niko ne zameri što to gleda! Ima žena pravo da radi šta hoce i gleda šta hoce!
Razlog zbog kojeg pišem ovaj tekst je taj da smo svi najglasniji kad nešto ne valja – "rijalitiji su dno" kažu svi, ali znajte da to nije zbog forme, nego ljudi u njemu, što je opet do produkcije, koja, pipa NAŠ puls.
Nije tacno da nam oni to sami "guraju" i time cine da "blud, nemoral, psovke, gole sise i guzice" postaju normalni.
Hocete dokaz?
Mimi Oro, Maca Diskrecija, Tamara Ðuric, Kristijan Golubovic ... znate da su postojali i pre Parova i Farme, zar ne? I da su sve te face na Instagramu i u štampi, a o splavovima da ne pricamo ... I znate da su vam zanimljiviji zbog onih "napumpanih" usta – jer onda možemo da kažemo: "vidi je na šta lici", ili prošlosti: "njega je hapsila policija" ... Zato ih i zovu i rijalitije, a oni su egzibicionisti, ili šta vec, željni reklame, slave, pitaj boga cega pa pristaju. I dobiju neki dinar za to.
Niko od vas ne mora da ih gleda, a verovali ili ne, ja "moram", to mi je, izmedu ostalog, posao. I znate šta? Smejem se! Smejem se necijoj duhovitosti, šarmu, blamu, gluposti ... Naravno, ne podržavam pola onoga što vidim dok gledam, baš kao i vi, ali necu se nervirati zbog necijeg bezobrazluka, nevaspitanja, neznanja umotanog u onu klasicnu rijaliti foru - "ja to zbog gledanosti" ... Znam da u ovoj zemlji ima obrazovanih i neobrazovanih ljudi isto kao što ima onih sa plavim i crnim ocima. Znam da ima onih koji "laju" i cute, onih koji "prave šou" što bi rekao "moj" Ekrem, pošto vecina vas to ne gleda, zar ne? Kako su onda najgledanije emisije na TV-u upravo ti "prokleti rijalitiji" i zašto ste kliknuli na vest sa ovim naslovom?
Možete da se ljutite do sutra na mene, ali ja sam bar prihvatila najezdu rijalitija i ne nerviram se za razliku od nekih. Moralo je i to da se desi ... neko je davno rešio da omoguci ljudima da postanu voajeri, strpao strance u kucu, ukljucio kamere, i nazvao to Velikim Bratom ili socijalnim eksperimentom, svejedno je.
I s ove strane kamere gledamo jedan isti socijalni eksperiment - svi ih glasno mrzimo, tiho gledamo. Potpisujemo peticije kao da možemo da promenimo cinjenicu da su gledani i "laka lova“ i da neko mora da živi od toga.
Jeftini su za realizaciju – jednom uložiš u prostor i opremu, samo menjaš igrace. Jeftinije nego snimati serije, sigurno, a vi biste nešto da gledate na toj televiziji, zar ne?
Naravno da hocete – filmove, fudbal, emisije i serije. Onda ne valja što su filmovi stari, serije turske, u emisiji gostuju "samo politicari ili samo pevacice", a da ne pricamo o tome kada tvoj klub izgubi a ti gledao prenos ... užas!
Pa šta cemo onda?
Da se nerviramo oko necega što je na televiziji?! Da li ste se ikada iznervirali što pice narodnjaci na nekom kanalu. Hevi metal? Da li ste se naljutili kada ste ponovo ugledali urnebesnog Šurdu na RTS-u? A Branka Kockicu? Jeste, bilo bi divno da postoje obrazovni programi, decije emisije ... mada, znate šta? POSTOJE! Zašto ne znate za njih i zašto nisu medu najgledanijim emisijama, to ja ne mogu da vam kažem.
Znam samo da televizija nije život, kompjuter nije život, posao nije život, a nerviranje oko svega toga je meni gore od bilo kog rijalitija.
Imamo mi dosta toga da uradimo u svom životu osim gnjavimo pricom o rijalitijima. Imamo i druge aparate u kuci osim televizora, i važnijih tema od ove o kojoj pišem. Kome smeta, zdravo dovidenja.
Rijalitiji nisu ništa strašno, ja vam, nakon pitaj boga koliko godina pracenja istih, iskreno kažem! I još sam "normalna" – nisam nikog pljunula, polila vodom, izbacila iz kreveta, gadala sekirom ... i što je najvažnije – nikada nisam legla uvece u krevet i prevrtala se što ne znam odgovor na pitanje:
Šta se to desilo izmedu Kristijana i Ðuriciceve kad su se onako zakrvili?
Da, normalna sam i dalje, imam divnu porodicu s kojom ne znam da li sam dva puta u životu progovorila o rijalitijima, supruga koji nikada nije osetio da znam sve o Vendi, Bokiju 13, Marijani i Nemešu, Kristijanu ... i mališu koji je nedavno napunio tri godine i sam zna da isprica sedam ili osam bajki, jer sam mu ih ja, ovakva kakva jesam – jer, pobogu, gledam rijalitije, citala.
Znam šta cete pomisliti – u onim "nežnim godinama", kada se formiramo kao licnosti nije u redu gledati rijalitije. Da li mislite da klinke postaju Maca Diskrecija jer gledaju Parove?! Kako klinka može da stavi silikone, napumpa usta i seva guzicom, a da roditelji ne provale?!
Ona može da POŽELI da bude Maca Diskrecija, ali ima par koraka (citaj: saveta i uticaja roditelja, porodice, prijatelja ...) koje mora da prevali da bi je gledali u 86. sezoni Parova ... Ljudi, ne postaje se starleta, pevacica, kriminalac od gledanja televizora.
Zamislite "postanje" nekog novog Hanibala Lektora jer smo samo želeli da pogledamo "Kad jaganjci utihnu"? Iako se zove rijaliti to nije vaša realnost! Vaša individualna! Niko vas ne tera da gledate rijaliti, kamoli usvojite nešto od videnog!
Znaci, i pod "uticajem štetnog programa" od kojeg, ne zaboravite, neki ljudi žive – zaposleni na tom projektu – kamermani, montažeri, novinari, sekretarice, PR-ovi ... kao i ti ljudi koji se smrzavaju, ne spavaju, rintaju, gladuju, ili prave budale od sebe u rijalitijima zbog nekog honorara, i nas novinara, koji i pored kulture, muzike i filma pratimo i šta se gleda na televiziji, ja sam uspela da "ostanem" necija cerka i sestra i postanem necija žena i mama.
Mogu vam reci, dobra cerka koja uvek zna svaku sitnicu o majci i ocu, da li su išli na pijacu i kupili paprike za turšiju, "da li su našli kardiopirin u onoj apoteci", kao i da li cemo na prolece ici na plac da sredimo onaj oluk i napravimo roštilj.
Dobra žena, jer mi muž, osim onog "udarnickog" - svaki dan ima cistu i popeglanu košulju, skuvan rucak i spreman caj i aspirin kad se razboli, ima osmeh na licu i ženu s kojom ce popiti kafu na kraju dana i pricati o glupostima, i na kraju - dobra mama jer mi je dete dobro, pametno, slatko, lepo vaspitano ... baš kao i vaše.
Ja sam se jutros iznervirala jer je ovaj sa osmehom na licu zaboravio da baci dubre kada je krenuo na posao, što mi klinac i dalje kašlje iako je popio lek koji mu je doktorka dala i što mi je riknula najbolja pegla na svetu, a zbog rijalitija? Nikad!
Najnovije i najzanimljivije vesti iz sveta zabave, kulture, muzike, filma, lifestyle, putovanja i seksualnosti pratite na našoj Facebook stranici - MONDO Zabava, kao i na Twitteru @Mondo_zabava.