Šekspirovi soneti, jedno od danas neprocenljivih blaga engleske literature, nisu nikada bili namenjeni širokoj publici.

Čuveni stihovi su, zapravo, stigli do čitalaca protivno želji barda koji ih je napisao isključivo "za svoju dušu", tvrdi Klinton Hejlin, autor knjige "Neispričana priča o Šekspirovim sonetima".

Pisac tvrdi da su soneti "piratizovani", što nije bilo ništa neobično za to doba u kome su često kružile neautorizovane kopije književnih dela.

U XV veku nije postojala koncepcija intelektualne svojine i svaki izdavač je lako mogao da objavi neautorizovani rukopis, objasnio je Hejlin.

Sonete je prvi objavio Tomas Torp, izdavač koji je imao običaj da izdaje dela čije štampanje pisci nisu prethodno odobrili.

Hejlin veruje da jedan od razloga zbog kojih Šekspir nije želeo da objavi delo tako očiglednog kvaliteta jeste homoseksualna konotacija pojedinih soneta koja je slavnog dramaturga mogla da dovede u ozbiljnu nepriliku.

Šekspir nije stoga želeo da oni ikada budu objavljeni i čak je pokušao da uništi sav Torpov tiraž, tvrdi Hejlin.

(MONDO)