U 22. epizodi MONDO podkasta "Nešto moje", jedna od naših najuspešnjih top-modlea u svetu, Jelena Ivanović, sumirala je utiske svoje bogate karijere, progovorila o pričama koje okružuju industriju, te približila kako sve izgleda iza kulisa i zašto se pojedine lepe devojke nužno ne uklapaju u svet modelinga.
Kako je istakla, industrija ju je, nasuprot svim pričama, naučila zdravom načinu života, kojem i dan danas duguje za svoju vitku liniju i vitalnost.
Poslušajte šta je sve imala da kaže:
Kseniju je na početku razgovora zanimalo da li su istinite priče koje okružuju modnu industriju o izgladnjivanju i strogim zahtevima, zbog kojih pojedine devojke naruše svoje zdravlje.
"Apsolutno mislim da je senzacionalistički pristup poslu, nije ništa gadno. Pre svega, to je profesija namenjena onim mladim ljudima koji imaju tu figuru prirodno, imaju genetske predispozicije. Jednostavno, kastinguju se lica koja su takva, koja su prirodno vitka, visoka. Ideja nije da se niko izgladnjuje, ideja nije da se niko ičega odriče, jako je važan jedan zdrav pristup životu, i mene je modeling naučio zdravom pristupu. Ja danas imam pristojnu liniju zahvaljujući tome što sam kao devojka naučila šta je zdrava ishrana, ne zato što se izgladnjujem, nego zato što jedem umereno, izbalansirano, i sve namirnice podjednako unosim, i to je ono što je ključno", objašnjava Jelena i dodaje:
"Potpuno je zabluda da iza toga stoji ne znam šta, niti da je to ne znam kako opasan posao po žene. To su priče, opasnosti postoje u svim sferama i u svim profesijama. Modeling je jedna divna, ozbiljna, gospodska profesija kad se radi na pravi način. E sad, drugo je što je u našim medijima ta slika izvrnuta zato što se manekenka zove i neko ko to nije. I zato što rijaliti šou i razne druge forme podržavaju ideju da je manekenka nešto drugo. Zna se jako dobro u Parizu šta je model i ko može da bude model, to je daleko od one slike dobre ribe što se promoviše ovde kod nas."
"U Beogradu nisu doživljavali modeling kao profesiju"
Kako je objasnila, u našoj zemlji je po dolasku iz sveta naišla na drugačije viđenje profesije modela, i odnosa koji ju je razočarao.
"Rad u pariskoj agenciji samo sam copy-paste-ovala, prenela. Bilo je teško kad sam došla u Beograd, zato što sam ovde naišla na jednu sredinu koja uopšte nema jasnu sliku, uopšte ne doživljava modeling kao profesiju, niti manekenke, jedno nepoštovanje prema manekenima, neuređen jedan sistem angažovanja, plaćanja, nerazumevanje šta su to prava, korišćenja lika i dela i tako dalje. Tako da mi je trebao zaista jedno dobar period, par godina, da na neki način edukujem sredinu. Prvo je bio otpor, ali kada su videli da modeli koje mi možemo da ponudimo da su zaista ozbiljne i profesionalne, da imaju određeni način ponašanja, pristup radu, da vode računa o detaljima, jer to je ono što ja sve radim sa njima. Ja sam samo znala kada sam otvarala svoju agenciju šta neću."
Razlika između lepe devojke i modela
Šta bude presudno kada biraš neko lice za svoju agenciju ili neku devojku? Ima li nešto, neki standard u koji bismo mogli da smestimo neki okvir nečega što bismo zvali lepota za svetske piste ili ipak ne?
"Ja to radim po osećaju, zato što meni je to već sada izoštreno, imam antenu. Desilo mi se da muž i ja u kolima vozimo se, i na trotoaru hoda devojka i on prosto vidi moje lice i koči! Njemu je već jasno. U mimohodu mogu da prepoznam kada neko ima potencijal. Postoji razlika između lepe devojke i modela. Tu razliku, ne znam tačno kako bih objasnila, ali lepa devojka može da bude - lepa devojka ali da nema tu scensku lepotu, da nema ni tu energiju koja može da pleni sa scene, niti ka kameri, fotoaparatu i tako dalje. Znači jako je važno da to razdvojimo", objašnjava i dodaje:
"Crte lica kod manekena su sitnije, simetrične, sitnije, nekako su malo drugačije spakovane, postoje prelepe mlade devojke koje prosto se ne slikaju tako dobro. Figura tela treba da bude izdužena, noge izuzetno duge u odnosu na gornji trup. Postoje razlike u figuri tela, postoje prezgodne žene koje nisu modeli. U drugom planu najvažnija je ta energija koju ona nosi i koliko je ona zapravo spremna da osvaja na sceni. To je isto kao i kod pevača, može neko da ima fenomenalan glas ali ako nema i nastup, ne može da osvoji publiku, nešto nedostaje. Tako da je to izuzetno važno. I naravno, moraju da budu uporne, zaista da budu uporne, strpljive, da budu vredne. Jako volim da znam kakvi su đaci u školi kada su mladi, kada su u srednjoj školi", priča Jelena, a zatim se seća anegdote sa devojkom koja je svoj potencijal odlučila da neočekivano preusmeri:
"Imala sam čak situaciju da sam imala devojku koja je bila ekstremno uspešna u Parizu, i dobila je ponudu od tada čuvene urednice francuskog Voga, Karin Rotfild, koja je pokretala jedan svoj projekat u Njujorku, i ta devojka dobije naslovnu stranu njenog novog magazina, dođe kod mene, rasplače mi se u kancelariji i kaže: 'pa neću valjda sad u Njujork da idem?' Kažem: 'pa kako nećeš valjda, to je fenomenalno što si dobila. I ona kaže: 'ja ne mogu, ja stvarno ne mogu, to nije za mene. Želim da se vratim u svoj grad'. Njen grad je jedno mesto, nije čak ni grad, u kojem ona i dan-danas živi i radi kao babica. Znači ona je prepoznala da su njoj velike svetske metropole, šou biznis i uopšte scena i sve to previše, i da njoj odgovara jedan miran život u mestu u kojem čak sve može peške, i ona se opredelila za drugu profesij. Ja to poštujem, meni je to sjajno."
Pogledajte još Jeleninih slika:
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima
Bonus video:
Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!
