Udovica Elvisa Prislija Prisila Prisli, objavila je memare "Tiho dok odlazim: Život posle Elvisa" u kojoj je opisala sve s čime se suočila nakon smrti legende, ali i iznenadnog odlaska ćerke Lise Mari, koju je izgubila pre dve godine.
Lisa Mari je imala 42 godine kada su je našli bez sveti u kuću. Uz nju je bio njen bivši muž Deni Kio, koji je pozvao Hitnu pomoć, a potom i Prisilu.
"Lisa zapravo nije disala, bila je na respiratoru. Satima smo čekali, nadali se i molili, dok doktor nije ušao i rekao: ‘Prisila, žao mi je, ona je otišla.’ Jednostavno nismo mogli da poverujemo - nismo želeli da poverujemo. Bilo je teško za sve nas, i još uvek jeste", piše Prisila u memoarima.
U knjizi Prisila ne govori samo o poslednjim trenucima svoje ćerke, već i o tugovanju zbog gubitka unuka, Bendžamina Kioa, sina Lise Mari i Denija, koji je preminuo samoubistvom 2020. godine u 27. godini. Par je pored Benždžamina dobio i ćerku Rajli, koja je bila uz baku u majčinim poslednjim trenucima.Takođe govori o pomoći svom sinu Navaronu, koga je dobila sa bivšim partnerom Markom Garibaldijem, da se izbori sa zavisnošću od droga.
Magazin "Pipl" je objavio odlomak iz njene knjige, u kojem je pisala o smrti ćerke.
"Znala sam od prvog trenutka kada sam ušla u Lisinu bolničku sobu da je već otišla. Bila je priključena na aparat koji je disao umesto nje, srce joj je kucalo, ali je moždana aktivnost bila minimalna. Njen duh, koji je uvek bio tako živ, više nije bio prisutan. Rajli nam je kasnije rekla da je, dok je još bila u avionu, osetila kako majčina duša napušta telo. Ali niko od nas nije bio spreman da odustane.
Medicinska sestra je došla da kaže da je Navarone stigao. Zamolila sam je da ga uvede u sobu. Zatim smo samo čekali. Na kraju, Navarone je izgovorio pitanje koje smo svi imali u glavi: Koliko još da čekamo da vidimo hoće li početi sama da diše?“ Doktor je rekao: Možda za dva minuta. Možda za dva dana.“ Posle dva sata, Navarone više nije mogao da izdrži. Izašao je u drugu prostoriju.
Ostali su ulazili po jedno ili dvoje. Deni i ja smo ostali, držali Lisu za ruke, milovali joj lice i govorili da je volimo.
U nekom trenutku, sestra me odvela u drugu sobu, gde mi je u susret izašla moja sestra od tetke, Ajvi. Sestra joj je rekla da se pobrine da nešto pojedem i popijem. Ajvi me uhvatila pod ruku, ali tada smo čuli alarm iz Lisine sobe — bio je to kod 'plavo'; srce joj je stalo.
Krenula sam ka sobi, ali je sestra zadržala Ajvi i šapnula joj:
Pođi sa nama. Moraš da stojiš odmah iza nje. Znaćeš kada da je uhvatiš. Pašće.
Sledeće čega se sećam je doktor koji mi se obratio. Pitao me je šta želim da uradi. Ponovo su pokrenuli Lisino srce, ali nije bilo garancije da će nastaviti da kuca.
Pročitajte još: Mrtvog sina čuvala 2 meseca u kući: Imala je ono što mnogi sanjaju, sve prokockala, umrla jezivom smrću
Pitala sam doktora:
Kakav će život imati ako ostane na aparatima?
Pogledao me je sa saosećanjem i odmahnuo glavom.
Nikakav kvalitet života.
Pomislila sam na svoju devojčicu, moju divlju, buntovnu, strasnu devojčicu, koja bi ostatak života provela u vegetativnom stanju.
Izgovorila sam ono što sam morala:
Isključite aparate, doktore. Moj glas je bio jedva čujan.
Sestra je počela da isključuje uređaje koji su održavali njeno disanje. Pogledala sam u Denija i rekla:
Moramo im reći, Denije. Da mogu da se oproste.
Ali kada sam krenula ka vratima, čula sam Denijev očajni krik:
Ne, Nona! Ne idi! Ne možemo da je ostavimo samu!
Bilo je neizdrživo. Počela sam da jecam. Ne sećam se da sam pala, ali znam da me je Ajvi uhvatila. Posle toga — sve je postalo crno. Ništa se ne sećam. I ne želim da se sećam.
BONUS VIDEO:
Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!