Vest o smrti Vlada Pravdića medijima je otkrila njegova bliska prijateljica, navodeći da je klavijaturista benda Bijelo Dugme preminuo dan pred svoj 74. rođendan.
O njegovom odlasku je par reči rekao i nekadašnji frontmen benda Alen Islamović, a detalji iz Pravdićeve biografije otkrivaju da je bio i član bendova Ambasadori i Indeksi.
Imao je sedam godina kada je upisao muzičku školu, klavir. Posle gimnazije je upisao studije fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu i dogurao do statusa apsolventa.
Muzičku karijeru počinje 1965. godine u grupi Vokinsi. Nezadovoljan novom postavom i sit klavira, u jesen 1966. je napustio grupu, a tri godine kasnije postao je član grupe Kost. U septembru 1970. prešao je u Ambasadore i s njima prvi put ušao u studio. U to je vreme vokalni solista bio Zdravko Čolić, pa je Zdravkova ploča "Plačem za tvojim usnama" (1971) ujedno i Vladin diskografski debi.
U proleće 1971. zamenio je u Indeksima Ranka Rihtmana, i s manjim prekidima zbog obaveza prema fakultetu, svirao je s Indeksima sve do jeseni 1973. i snimio ukupno tri i po singla: "Sanjam" (1971), "I tvoje će proći" (1973), "Samo su ruže znale" (1974) i pesme "Povratak Džeka Trbosjeka i ostalog zla" i "Ugasila je plamen" na singlu "Plima" (1972). Odlaskom Davorina Popovića i Bode Kovačevića u vojsku, Vladi se ukazala prilika da za stalno pređe u grupu Jutro, koja se od 1. januara 1974. zove Bijelo dugme.
Sa Bijelim dugmetom je snimio dva albuma "Kad bi' bio bijelo dugme" i "Šta bi dao da si na mom mjestu" pre odlaska u vojsku 1976. Njega je u Dugmetu zamenio Laza Ristovski. Vlado se vratio u Bijelo dugme 1978. Od 1978. do 1987. je sa Dugmetom objavio pet albuma: "Bitanga i princeza", "Doživjeti stotu", "Uspavanka za Radmilu M", "Kosovka djevojka" i "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo". Nakon turneje Dugmeta pod nazivom "Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo", 1987. godine, Vlado se povukao i posvetio kompjuterima.
Vlado Pravdić nakon muzičke karijere živeo je u SAD- u, gde se bavio poslom nevezanim za muziku.
BONUS VIDEO: