Na današnji dan 1966. godine, Holivud je izgubio jednog od svojih najosećajnijih i najtalentovanijih glumaca — Montgomerija Klifta. Njegova karijera bila je kratka, ali moćna: četiri nominacije za Oskara, neizbrisive uloge u klasicima poput Mesto pod suncem, Priznajem, Nirnberški proces i, najčuveniji, Odavde do večnosti.
Rođen 1920. u Omahi, u porodici strogog, homofobnog oca i majke aristokratskih ambicija, Montgomeri je rano pokazao umetničku osetljivost i intelektualnu radoznalost. Već sa 15 godina igrao je na Brodveju, a njegov prodorni, ranjivi šarm brzo ga je učinio miljenikom publike i kritike.
Iako je bio se*s-simbol, Klift je godinama krio svoju biseksualnost, boreći se s pritiscima konzervativnog Holivuda. Uprkos tome, nikada nije skrivao ko je zaista bio kada je bio među prijateljima.
U potrazi za sigurnošću i anonimnošću, često je posećivao muške bordele u Njujorku, gde se osećao manje izloženim nego u svetu slavnih. Ti izlasci nisu bili samo izraz fizičke potrebe, već i traganje za prihvatanjem u društvu koje nije imalo razumevanja za njegovu orijentaciju.
Njegova najbliža prijateljica i najveća saveznica bila je Elizabet Tejlor. Ona mu je pružala neizmernu podršku, naročito kada je javno progovorio o svojoj se*sualnosti — u vremenu kada je to bila gotovo nemoguća hrabrost.
Teška saobraćajna nesreća
Sudbinski trenutak u njegovom životu dogodio se 1956. godine. Vraćajući se s jedne večere kod Tejlorove, doživeo je tešku saobraćajnu nesreću.
Lice mu je bilo unakaženo, vilica i nos slomljeni. Elizabet je stigla među prvima, izvadila mu zub iz grla i tako mu spasla život. Iako je operacija uspela, promena u izgledu bila je očigledna. Karijera mu je naglo krenula nizbrdo, a producenti su ga izbegavali.
Uprkos fizičkim i psihičkim ranama, Klift nije prestao da glumi. Njegove kasnije uloge, poput one u Nirnberškom procesu, bile su duboko potresne i autentične.
Posebno je dirljivo što je u toj ulozi, iako je imao svega 12 minuta na ekranu, bio nominovan za Oskara za sporednu ulogu. Reditelj mu je dopustio da tokom svedočenja gleda u scenario, jer je njegova teskoba izgledala potpuno prirodno — zapravo, bila je stvarna.
Elizabet Tejlor ga nikada nije napustila. Kada je želela da mu obezbedi ulogu u filmu "Odsjaji u zlatnom oku", stavila je svoju celokupnu zaradu u zalog kako bi ga producenti prihvatili.
Nažalost, Montgomeri je preminuo 23. jula 1966, pre nego što je snimanje počelo. Ulogu je na kraju igrao njegov nekadašnji "rival", a zapravo prijatelj — Marlon Brando.
Njegova smrt označila je kraj jedne ere Holivuda, ali i ostavila snažan trag. Bio je ranjiv, emotivan, istinoljubiv — glumac koji je igrao srcem, i čovek koji je pre vremena platio cenu što je bio svoj.
Bonus video:
Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!