"Ako nekog siluje otac, da li crkva daje ženi pravo na abortus": Rudan priznala da je i sama pobacila pa udarila žestoko

Vedrana Rudan žestoko je prokomentarisala temu abortusa priznavši da je i sama prošla kroz ovo iskustvo, a u svojoj staroj kolumni koju je sada ponovo podelila, obratila se upravo nepostojećem sinu
Foto: Youtube/Screenshot/Prva

Poznata spisateljica Vedrana Rudan trenutno se bori s teškom bolešću, ali je i dalje vrlo aktivna na društvenim mrežama i svom blogu. Nedavno je na Fejsbuku objavila novu poruku kojom se osvrnula na jednu od najosetljivijih i najaktuelnijih tema u Hrvatskoj – pitanje pobačaja.

U objavi je podelila svoj stariji tekst, uz oštru i provokativnu poruku po kojoj je odavno prepoznatljiva. "Ovaj tekst posvećujem licemernim ženama koje stalno ponavljaju iste fraze i zvuče jednako iritantno. Od*ebite više", napisala je Rudan, dodajući link ka blogu "Devojka u zagrljaju metastaza“.

Sam tekst bavi se pitanjem abortusa, a autorka je još tada jasno zauzela stav: "Nikada nijedan muškarac na svetu ne bi smeo da se meša u temu pobačaja. Onima koji misle da na to imaju pravo svaka žena bi trebalo da kaže – odebi od moje p**e!", poručila je Rudan, a njen tekst prenosimo u celosti:

"Pismo nerođenom Anti

Nikad ni jedan muškarac na kugli zemaljskoj ne bi smeo da govori o abortusu. Onim bolesnicima koji misle da imaju na to pravo, svaka bi žena trebalo da kaže: odjebi od moje pi**e!

Ovaj tekst objavljen je 2.4.2003. godine u Nacionalu i kasnije u knjizi "Kad je žena kurva, kad je muškarac peder". Aktuelan je svaki put kada se dileri straha odluče baviti ženskim pitanjima.

Dragi moj Ante, juče sam te abortirala, kiretu ti je u srce ubacio mali, debeli ginekolog, ali ne pišem ti zbog toga.

Uveče sam ležala na kauču, pred televizorom — grčevi, bolovi, krv — htela sam da pogledam nešto što bi me opustilo, čoveku, posle abortusa, nije do teških tema. I onda, kad, dragi moj Ante, tema… abortus! Razumeš?! Osetila sam potrebu, baš sam sebi rekla, super, suoči se, mamice!

Dragi moj Ante, misliš da nije fer da te zovem Ante kad sam od početka znala da se nikad nećeš roditi. U pravu si, ali želim da ti pišem, ne mogu da ti napišem, dragi moj Abortusu, a Ante — tako se zvao Darkov deda, Darko je tvoj tata, taj deda je imao velike uši, da si se rodio, možda bi i ti imao velike uši, nema veze.

Foto: Mateja Stanisavljevic/ATAIMAGES

Dakle, Antiša, ležim ja tako na kauču — bolovi, grčevi, krv, tablete — kad, njih nekoliko, u pola glasa, abortus, abortus… Ljudi na ekranu često razgovaraju o abortusu, to je omiljena hrvatska tema. Uvek se govori u pola glasa, gotovo šapuće, iz poštovanja prema abortusima — nećeš urlati kad govoriš o pokojnicima. U tim ekipama su žene, pola ih je za, pola protiv; voditelj je uglavnom protiv ali to skriva, on je tu zbog teme, njegov stav nije bitan; tu je i sveštenik — ne možeš o abortusu bez sveštenika.

Gospodin u crnom ili tamnosivom govori u pola glasa, ne gleda nigde, gleda svuda, kao Majka Božija na zidu muzeja, kud ti skokom, ona okom, dakle, sveštenik. Kratak uvod, na početku mali film, da ljudi koji ne znaju šta je abortus na brzinu saznaju. Širi se ušće, ubacuje kireta, vadi se, gotovo. Toliko o tehnici.

A onda, moj Ante, sinoć su prešli na suštinu. Da li je abortus ubistvo ili je to… Ili je to… Uvek ista priča — sveštenik i voditelj očima govore, kujte, zovite to kako hoćete, ubile ste ljudsko biće. Ustima govore isto to, samo drugačije.

Onda se feministkinje, uvek se diskretno da znati da su gospođe feministkinje, brane. Ne, ne, nismo mi ubile, to nije ljudsko biće, to nije osoba, ne, ne! One misle da ti, moj Antiću, nisi bio osoba kad ti je kireta kiretirala glavu, nego si bio fetus, embrion… Tako nešto.

Pa onda blablabla. Da li je ono u stomaku osoba — jeste, nije, jeste, nije, staro deset nedelja nije, staro deset nedelja jeste, to je od starta osoba, jeste, nije, blablabla… Okej, na kraju se slože: ono što mi žene nosimo u stomaku na abortus jeste osoba i nije osoba. Pa se ide dalje.

Velečasni, pita smireni voditelj, da temu sagledamo iz svih pravaca, a ako nekog žena siluje ili je po**be otac, da li Crkva tada daje ženi pravo na abortus? Bože dragi?! Kakvo pitanje?! Koja provokacija?!! Nije Crkva institucija koja danas misli jedno, sutra drugo, kako kome padne na pamet!

Sveštenik spušta glas, pa kaže: silovanje je veliki, veliki greh; abortusom, dakle, manjim grehom — grehom, želim reći — grehom se ne može izbrisati greh!! Draga moja, i kad te po**be tata — o popu da se ne govori — nosi, rodi, bori se sa predrasudama, to je život, to te dragi Bog iskušava, zašto tebe, pitaš, niko ne odgovara, bla, bla, bla… Moj Antiša!

Foto: YouTube/Screenshot

Kako je ovaj svet za*eban, budi srećan što se nisi rodio, budi srećan! Gledala sam ih sinoć pa mi je palo na pamet, ej, zlato, ovo je prilika, rane su mi sveže, aj da ti mama kaže, tebi, je**š druge, šta o svemu misli.

Stari, govoriću s tobom kao sa sinom, stari, ja sam te ubila. Ne opterećujem se eufemizmima, ne se*em sebi kako nisi bio osoba, ne mogu ti lagati i biti licemerna — ipak sam ja tvoja mama. Antiša, ja sam te ubila!

Ali, slušaj vamo, ne osećam se krivom zbog toga. Mi ljudi smo ubice! Čitava ljudska i crkvena istorija je istorija ubijanja. Antiću, ubila sam te jer znam da će mi život, bez tebe, biti lepši. Toliko o tome.

Zašto druge mame to zovu drugim imenima? Zato što im muškarci je*u mater, nabijaju im osećaj krivice! Govore im: vi ste ubice, ali mi muškarci vam opraštamo, stavićemo u zakon da vaša nerođena deca nisu osobe, imajte alibi, ku*e, kad budete primale kirete!

Dragi mužjaci. Dragi, o, dragi, dragi mužjaci. Dragi, o, dragi, plemeniti mužjaci. A kad oni ubijaju, kad popovi blagosiljaju topove i šetaju Hrvatskom s velikim pištoljem oko debelog psa, oni nisu ubice?! Antiša, ako govorimo o ubistvu — koje ubistvo je okej, a koje je zločin?Ubiti Neprijatelja je odbrana zemlje, napraviti abortus je ubistvo?!

Moj Antiša, vidiš li u kakvom svetu nećeš živeti?! Vidiš li kako ništa nisi izgubio?! Dobro, dobro, znam da ne vidiš, je*i ga! Razumeš šta ti mama kaže? Svi ubijaju — muškarci, ratnici, popovi — ubijaju. Svi do jednoga! Samo mi žene, kad ubijamo, moramo da nosimo krst ubice ili da zamotamo ubistvo u teoriju o osobi.

Moj Antiša! Kad žene ubiju — one su ubice; kad muškarci ubijaju — oni su heroji. Eto, to sam ti htela reći, bebo moja.

Pozdravlja te tvoja mamica i tvoja ubica."

Bonus video:

This browser does not support the video element.

EKSKLUZIVNI INTERVJU S VEDRANOM RUDAN Izvor: Kurir televizija

(rudan.info/MONDO)

Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!