Pevač Slaviša Vujić je pre dve godine otkrio da mu je na Kosovu izgorela kuća i da sumnja da je požar podmetnut. U pitanju je porodična kuća, u kojoj danas ne živi, ali u kojoj je rastao sa roditeljima i sestrom bliznakinjom.
Imao je samo 13 godina kada je napustio dom kako bi postao pevač, a jednom prilikom je otkrio da nije imao ni kasetofon s kojeg bi mogao da sluša pesme i uči tekstove.
- Rođen sam na Kosovu, u Kosovskoj Vitini. Imao sam sestru bliznakinju i mlađeg brata. Niko od nas sada nije tamo, ona je preminula a on je zbog prokletog rata izbegao i sada živi u Paraćinu. Bili smo siromašni, ali imali smo za hranu. Bio je to solidan život, brat je nosio moje stvari i tako, ali bilo je ljubavi i sreće. Kao mali, sećam se, bio sam najgori đak. Dobio sam šamar od direktora, onda se pojavilo kulturno-umetničko društvo "Jovan Kojić". Ja sam tu počeo da igram, onda i da pevam, kao dečkić sam krenuo da pevam u horu, onda sam bio čobančić koji je čuvao krave i svinje.
- Od roditelja sam dobijao batine, zbog nestašluka mog. Išao sam u školu, a ništa me to nije interesovalo. U školi smo se svi znali i poznavali, pa moja razredna mojima kaže: "Ne znamo šta ćemo s vašim sinom", jer ništa nisam hteo da učim, kao ništa ne znam, a ja sam samog sebe video u drugom svetlu. Bili smo veoma siromašni, ja sam maštao da budem pevač s televizije. A nisam imao ni kasetofon, televiziju sam mogao da gledam samo kad odem kod strica. I kad sam odrastao malo, bio sam nestašan klinac. Imao sam malo više od 13 godina kad sam otišao, bio sam jako mlad. Ali to je za mene bio izazov života.
Sestra bliznakinja i majka su mi umrle u razmaku od šest meseci. To mi je bila katastrofa. To je bilo tada sirotinjsko, nije se imalo para ni za život, a kamoli za doktora. Ta situacija na Kosovu je stvarno mnogo loša bila. Ja sada ne mogu da se setim ni šta ni kako je bilo, ali to se desilo, nažalost. Neverovatno strašna priča, ali to mi je davalo snagu da moram da postanem neko i nešto. Sledeća teška tragedija je smrt moje žene. Ali tada sam sebe pobedio, žena mi je ostavila u amanet da ne pijem i da izvedem decu na pravi put. Kako je govorila, piće može da me odvede samo u neki ćorsokak. I bila je u pravu. Već 14 godina nisam popio kap alkohola, a decu sam izveo na pravi put. Postao sam i deda jedne male devojčice.
Prvi susret s muzikom bio je zbog Južnog vetra.
- Tada su krenuli koncerti Južnog vetra. Oni su dolazili u mesto odakle sam ja, i onda sam ja imao smelosti - ali s velikom tremom i sramotom šta će mi reći Kemal Malovčić, koji je ispao stvarno mnogo dobar čovek - ja sam mu prišao i nešto sam mu otpevao i on je meni rekao: "Jebiga, bolan, lepo pevaš, ali..." I onda sam ga ja pitao kako mogu doći do Beograda. On mi je ostavio neke brojeve telefona, ali nije to tako lako išlo kao što ja pričam, prošao je malo duži period, ja sam se više puta čuo s njim i on mi je rekao da ako želim, on će mi pomoći, da mi nađe da pevam u nekoj estradnoj kafani. Ako budem kvalitetan, s vremenom, kad glas prestane da mi mutira, kad napunim 19, 20 godina, jer sam u to vreme kad sam njega upoznao bio mnogo mlad, onda da idem dalje. Imao sam tu sreću i nesreću da me je upoznao sa svojim najboljim drugarom iz Srema koji je držao kafanu "Volan". Tu sam počeo da pevam i znao sam samo nekoliko pesama. Tamo su dolazilii najbolji muzičari iz tog vremena, i ja sam pored njih shvatio da ja stvarno ne znam ništa što se pevanja tiče u tom trenutku. I onda sam shvatio da ne mogu da zaradim pare, pevao sam, naravno, džabe, dok nisam napravio svoju bazu - kao sad Fejsbuk i Instagram, samo u stvarnom životu.
- Sad sve to može da se kupi, svi mogu da imaju veliki broj obožavatelja, tad to nije postojalo, a i da je postojalo, ja nisam imao ni šta da obučem, a kamoli da kupujem tako nešto. Jednom dnevno sam jeo, kako kad. Jeo sam jednu bananu iz dva puta. Ja da sam tad zaradio novac za autobus, ja bih se vratio kući. Ali kao čestit mladić nisam razmišljao da mogu autostopom, na primer. Ja sam samo čekao da zaradim pare, i onda sam hteo da odustanem od svega. Međutim, na svu sreću i nesreću, kad je čuo taj gazda gde sam počeo, jer je već krenulo u Staroj Pazovi i Sremu da se zna za mene, kao "neki mladić tamo peva...", tu se promenilo sve. Tada nisi mogao da pevaš po hotelima, za hotele si morao mnogo da znaš, samo kafane. Ja sam iskreno učio, gledao, to je bilo jedno vreme jako tužno, pesme si mogao da čuješ na radio-stanici, a ja nemam ni kasetofon, pa ako čujem kad negde peva, gledam da zapamtim. Tad je harao Južni vetar, a haraju i sad. Međutim, taj jedna Lacko iz "Volana", njega su znali svi živi, on je tada stao uz mene i stajao je dok je bio živ, mnogo mi je pomogao. U toj kafani su bile sve zvezde bivše Jugoslavije, i sve sam ih upoznao.
"Sinan Sakić mi poklonio 10 odela"
- Sinan Sakić mi je poklonio jedno 10 odela i hvala mu. Gotivio me je i često me tako pitao: "Mali, kako ide?" Tu sam upoznao i Tomu Zdravkovića i Džeja, on je dolazio s nekim ljudima iz Italije. Posle toga je Džej snimio "Zar ja da ti brišem suze" i postao velika zvezda, a ja sam snimio "Nisam te se nagledao". Nisam pesmu, već album, ali nisam imao novaca, nisam znao ljude, nisam znao kako sve to ide. Snimio sam dve ploče koje su bile promašaj, a onda treća sreća - "Ciganko mala, prodaj cveće", tu sam upoznao Radeta Vučkovića, koji mi je uradio album džabe, biće mu drago sigurno kad ovo bude čuo. Mnogo sam radio tada, bio sam i konobar, i čistio kafanu, ložio vatru, sve sam to radio u "Volanu". Tako je krenula moja karijera. Kad sam zaradio prve pare, kupio sam kasetofon, i onda sam svakih mesec dana išao u prodavnice gde se kupuju kasete i učio, učio, mislim da sam sebe izgradio baš zbog te muke. Onda sam bio i šef orkestra, mislim da sam bio dobar u tome
Slaviša kaže da je njegova prva i najveća ljubav, njegova supruga koja je, nažalost, preminula.
- Najveća moja ljubav i prva i poslednja je bila moja žena. Mi smo se upoznali mnogo mladi u Sremu u kafani gde sam pevao, prvo smo se družili, bili smo drugari, ja sam bio lepuškast dečko i zanimljiv, to tada nisam znao, sad znam. Ja sam se u to vreme zaljubio u svoju ženu i dugo smo se zabavljali. To je bilo kao večnost (smeh). Ona je bila pokretač u mom životu i karijeru. Tada mi je, dok sam bio kafanski pevač, govorila da ću biti zvezda. Što se kafanskog pevanja tiče, stvarno nisam imao konkurenciju. Ona mi je našla i prvi stan u Beogradu, i to na Dorćolu, sećam se, u blizini mi je bio Rade Vučković. Ona je bila inicijator cele moje karijere, mnogo puta sam hteo da odustanem, ona mi nije dala. Onda smo dobili jedno dete, drugo dete, i onda je, nažalost, pre 14 godina nestala, tačnije preminula. Mogao bih knjigu da napišem o nama. Stajala je uz mene, i te neke stvari nikad neću zaboraviti.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO:
(Kurir, MONDO)
Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!