Televizija u Beogradu tek je počinjala da osvaja svoje mesto u dnevnim rutinama gledalaca kada se pojavila Ljiljana Marković, spikerka koja je svojim stilom, lepotom i elokvenvcijom brzo privukla simpatije gledalaca, a potom je ušla i u legendu, ostavivši neizbrisiv trag u istoriji televizijskog programa.
Njeno prvo pojavljivanje na televiziji bilo je 1956. godine, tokom demonstracija na Elektrotehničkom fakultetu – tada još bez prave televizije u gradu i bilo je vezano za njenog supruga, Aleksandra Sašu Markovića, urednika tog eksperimentalnog programa, ali i čoveka koji je ostao upamćen kao prvi televizijski reporter u Beogradu.
Starije generacije sigurno se sećaju 28. avgusta 1958. kada je on, sa mikrofonom u ruci, izveštavao sa Beogradskog sajma o rođenju novog medija – televizije.
Aleksandar je bio i urednik "Dnevnika" koji je vodio legendarni Mića Orlović, osnivač "Radio TV revije", prvog televizijskog lista, a kasnije je pokrenuo i Radio 202.
- Moj otac je mislio da ću ja izbrisati njegovu "mrlju" i naslediti dedu, koji je bio uspešan advokat. Međutim, i mene je uhvatio medijski "crv". Zahvaljujući drugovima, talentovanim muzičarima i Dušku Radoviću, kumu mojih roditelja, našla sam se u Studiju B, gde je mi Slobodan Konjović posle prvog snimka dao da vodim "Rok intervju". Usledio je poziv sa Beogradske televizije da vodim "Hit meseca". E, tada je nastala ozbiljna drama. Nisu znali moje poreklo, a tada je bilo zabranjeno da rođaci i bračni parovi rade na televiziji. Mama je vodila "Dnevnik". Srećom, rekli su: "Dobro, to je zabavna emisija. Može!" Otac je morao da ode sa televizije kada je majka postala spiker. Ono što je nekada važilo u televiziji, danas ne važi - rekla je voditeljka jednom prilikom.
Ona se potom osvrnula i kako je nekad bilo:
- U inostranstvu takve emisije uglavnom vode muški spikeri, dok kod nas, kao što znate, praksa je pokazala da u ozbiljnim političkim emisijama odgovara žena spiker. Izmenom lika potencira se i skreće pažnja na pojedine grupe vesti i storija. Opravdanja dakle ima, ali isto tako ima i razloga protiv. Meni često zameraju da sam u Dnevniku preozbiljna, ali to mora tako da bude, jer to zahteva karakter emisije - bila je iskrena ona.
Njena karijera nije bila ograničena samo na informativni program:
- Nisam samo radila Dnevnik, a ljudi me po tome sigurno najviše pamte. Sredinom šezdesetih Televizija Beograd pokreće kulturni magazin "Spektar", koji sam vodila. Imala sam priliku da intervjuišem i Ivu Andrića i sve druge velike kulturne poslanike naše tadašnje zemlje. Uvek sam se trudila da radim i nešto drugo. Godine 1961. sa Branislavom Branom Surutkom vodila sam prvo Beogradsko proleće. Danas to često zaborave da spomenu. Radila bih još puno puta slične programe da nije stupila na snagu odluka na televiziji da oni koji čitaju vesti ne mogu da rade ništa što je zabavni program. Moja koleginica Dunja Lango, i pored te zabrane, otišla je da vodi Beogradsko proleće i odmah su je skinuli s Dnevnika. - otkrila je Ljiljana svojevremeno za Kurir.
Njeno poslednje uključenje ostalo je bolno upamćeno:
- Poslednji put sam radila pred bombardovanje 1999. I danas mi je žao što sam karijeru završila saopštavajući da je počelo bombardovanje Jugoslavije.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
Bonus video:
Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!