Ljubavna priča Steve i Jelene Žigon počela je 1950. godine na Fakultetu dramskih umetnosti, gde je sedamnaestogodišnja Jelena bila studentkinja, a 24-godišnji Stevo asistent. Godinu dana slao joj je ljubavna pisma, a kada je došao da upozna njene roditelje, doneo je violinu.
Jelena se kasnije prisećala tih početaka:
"U Stevu sam se zaljubila još sa 17 godina na Akademiji, gde je radio kao asistent. Od tada sam pod njegovom rediteljskom palicom."
Pogledajte fotografije Jelene Žigon:
Venčali su se 1958. godine i u braku dobili dvoje dece, Nikolu i Ivanu. Njihova zajednica trajala je do Stevine smrti 28. decembra 2005. godine, dok je Jelena preminula 10. aprila 2018. godine.
Stevo je o braku govorio s velikim poštovanjem:
"Ja sam se oženio u 31. godini, dakle kada sam u svemu bio stasao i znao šta hoću. Brak sa Jelenom bio je za mene velika inspiracija i dobit. Njeno poreklo od Katuna i Vasojevića Reke, uz njenu lepotu, dušu i telo, činilo je bajku oživotvorenom u jednom biću. Zahvalan sam joj što je bila i majka, i životna saputnica. Brak sa njom bila je moja najveća sreća."
Tajna o vanbračnom sinu
Nakon Stevine smrti saznalo se da glumac ima i vanbračnog sina Vida, rođenog 1971. godine iz kratke romanse sa slovenačkom glumicom Metom Vranič tokom rada na predstavi "Pigmalion" u Ljubljani.
Evo kako je Stevo izgledao:
Vid je o svom poreklu i odnosu sa ocem ispričao:
"Godine 1971. Stevo Žigon je došao u Ljubljanu, gde je režirao „Pigmaliona”. Elzu Dulitl glumila je moja majka Meta Vranič, tada veoma mlada, lepa i talentovana glumica."
"Moglo bi se reći da sam se nehotice dogodio kao proizvod jedne kratke romanse između velikog glumca i moje majke, koja se odlučila za mene uprkos situaciji, u kojoj je bilo očigledno da će se moj otac vratiti kući u Beograd, gde je imao već familiju."
"Za to sam saznao kada sam imao 15 godina, ali nisam hteo da ga potražim, iako je i on znao za mene, prvenstveno zbog toga jer sam imao očuha koji me usvojio još kao dete, a i zato što nisam znao kako će reagovati njegova familija."
Ovako izgleda Vid:
"Kad sam sabrao dovoljno snage da ga konačno upoznam, bilo mi je 28 godina. Odmah sam otišao u Beograd, gde su me divno primili, iako nijedan od članova porodice, osim Steve, nije znao da uopšte postojim. Narednih pet godina, od 2000. do 2005, kad je preminuo, dolazio sam k njemu u Beograd, i to su bili izvanredni trenuci koji se ne mogu zaboraviti."
Posebno je pamtio njihov poslednji razgovor pred Stevinu smrt:
"Jedan dan pre nego što je umro, zvao me u Ljubljanu i pitao me da li mogu da mu oprostim što nije hteo da me pronađe. Kada sam mu kazao da ga volim, izgledalo je kao da je to bilo jedino što je još trebalo da zna pre nego što nas ostavi."
Ostao je u bliskim odnosima sa porodicom:
"Još uvek sam u bliskom kontaktu sa njegovom ćerkom Ivanom, koja je bila i kod mene u Ljubljani."
Od oca je nasledio i umetnički talenat, pa je autor poezije posvećene upravo Stevi:
"Inače se već od detinjstva bavim poezijom, zato sam napisao pesmu o svom ocu Stevi Žigonu, koja je originalno napisana na srpskom jeziku."
"Uključena je u moju treću knjigu 'Metamorfoze' (koja je baš zbog toga bilingvalna, moje pesme je prevela poznata pesnikinja i moja velika prijateljica Ana Ristović), koja je zapravo čitava posvećena mome ocu."
"Sada mi je 48 godina i imam tri sina, koji su svi veoma talentovani za umetnost. Živim blizu Ljubljane u Sloveniji."
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
Bonus video:
Izvor: Stil.Kurir/ MONDO
Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!