Na današnji dan rođen je hrvatski i jugoslovenski muzičar Zlatan Stipišić Džiboni, čovek čiji su stihovi obeležili živote miliona ljudi širom regiona. Jednu od najvoljenijih pesama na ovim prostorima, "Cesarica", pisao je upravo Džiboni, koji je otvorio dušu i ispričao put koji je ova pesma prešla.
Za Džibonija, priča o "Cesarici" počinje sa konkretnom lokacijom u Splitu, mestom sa mnogo uspomena i porodičnim nasleđem.
"Vidi, vidi prikaz. Znači, vidi ovo prizemlje. Prizemlje, prvi sprat, drugi sprat. Vidiš gde je klima s onim selotejponm", počinje Džiboni, opisivajući scenu slušaocima. "Tu je bio balkon i zelena kanta od škovaca. Ja sam tu napisao pesmu Cesarica.", započeo je Džiboni.
Ova lokacija imala je za njega duboko značenje. Baš na istom mestu, dve decenije ranije, njegov otac, legendarni Šjor Ljubo Stipišić, stvorio je još jedno muzičko delo koje će ostaviti trag.
"A ’72., 20 godina pre, stari Šjor Ljubo Stipišić napisao je pesmu "Dalmatino, povišću pritrujena" na istoj lokaciji", otkriva Džiboni, ističući neobičnu koincidenciju i nasleđe koje nosi to prizemlje.
Zlatan je objasnio da je u tom periodu bio "egzistencijalno raskliman", a pesma je bila jedino što je mogao ponuditi voljenoj osobi.
"Bila je... kako sam bio egzistencijalno raskliman, kako bi se drukčije izrazio. Ništa svojoj curi nisam mogao kupiti, nego joj napisati pismo", iskreno priznaje Džiboni. Upravo zbog te intimne veze, "Cesarica" nije bila namenjena široj publici ili bilo kakvoj prodaji. "Ta pesma nije bila za ni prodaju ni za darivanje, jer ona je već darovana bila", istakao je kantautor.
U daljem razgovoru, sebe je u tom periodu opisao kao "egomanijaka", što je dodatno otežavalo deljenje tako ranjive kreacije. "A ja kakav sam takav, ja sam malo egomanijak. Morao sam se njemu pohvaliti, pohvalio mu se s jednom pesmom kojom se nisam smeo pohvaliti, a u koju se on smrtno zaljubio", prisetio se Džiboni.
Sudbina "Cesarice" dramatično se preokrenula kada je Oliver Dragojević čuo pesmu. Njegova reakcija bila je trenutna i duboka, "smrtno se zaljubio" u nju. Džiboni je pesmu ljubomorno čuvao, ali Oliverova upornost bila istrajnija.
"I jedan dan ovde uplovljava crna Toyota Celica, ode među ovim fićama, škoda... Barba Oliver Dragojević dolazi gore i penje se i pita Šjor Ljubu da mu da dozvolu da ta pesma, u koju se zaljubio, bude njegova. Morao je to da peva, jer je to najbolje što je on u životu čuo“, priča Stipišić.
Džiboni i njegovi saradnici pokušali su Oliveru objasniti ličnu i romantičnu pozadinu pesme, njenu posebnost koja nije za tržište. Ali, Oliver, i sam romantičar, na kraju je razumeo. "Mi to mu ne možemo objasniti, jer to je dio romansa, ti si romantičan čovek, ti to moraš razumeti. I na kraju je razumeo", zaključio je Džiboni, koji lično nije prisustvovao Oliverovom prvom izvođenju.
"Cesarica" je pod Oliverovim glasom postala kultna pesma, jedan od najvećih hitova hrvatske muzike. Međutim, takva popularnost donela je i nešto što Džiboni doživljava s dozom frustracije, prekomerno i, po njegovom mišljenju, neautentično izvođenje od strane drugih.
"Šta je epilog svega? Znači jedan dobar čovek koji ne može izdržati to ne pokaže ljudima. Držimo do emocija više nego do slave i sredstava", započeo je Džiboni svoju rekapitulaciju. A zatim se obratio kolegama:
"Moji kolege špijuni, koji su čuli tu pjesmu i to totalno iskasapili. Oni su od te krje napravili toliko šnicela i to toliko toga možete čuti na radiju da je meni za poludit."
Uprkos svemu, Džiboni s ponosom zaključuje: "Ali evo, izdržao sam. Izdržao sam.“ Njegova "Cesarica", rođena u intimi splitskog prizemlja, postala je ne samo Oliverova, već i svačija, preživljavajući sve interpretacije i ostajući trajni svedok jedne posebne muzičke priče."
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
Bonus video:
Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!