Pevačica Tea Stoševska, koju je domaća publika upoznala kroz muzičko takmičenje "Zvezde Granda", podelila je sa svojevremeno porodičnu priču o poreklu.
Ona je tada otkrila kako je, zbog specifičnog prezimena sa završetkom na "-ski" i stalnih pitanja okoline, skoro dve decenije živela u zabludi da je Makedonka, sve dok joj deda u jednom sekundu nije otkrio strogo čuvanu porodičnu tajnu.
Pevačica se još od rane mladosti susretala sa stalnim sumnjama i zapitkivanjima o sopstvenom nacionalnom identitetu.
- Da li si ti Makedonka? Kad si došla u Srbiju? Jel govoriš srpski? Ovo su neka od pitanja koja mi ljudi postavljaju još od srednje škole. Ja sam neko ko smatra da nije važno šta si ni odakle si, važno je da si dobar čovek. Ali naravno svoj nacionalni identit ima svako, a ja nisam bila u svoj sigurna. Kada sam imala nekih 17/18 godina ni meni baš nije bilo jasno da li sam Makedonka, jer imam taj završetak na -ski. Pa sam u početku govorila da "jesam verovatno" i "moguće", i sama sudeći po prezimenu. Bila sam i ponosna na to jer su neki moji omiljeni muzičari bili Makedonci. Tako sam mislila sve do svoje 19. godine, a onda sam iz radoznalosti odlučila da pitam svog dedu i da rešimo dilemu. Upitala sam ga: "Deda, jel smo mi Makedonci?", već sigurna da će da mi potvrdi, deda mi odgovori kao iz topa:" Ne! Mi smo Srbi!" Bila sam zbunjena. Moj deda je rođen 1935. kao Anđelko Stošić u Srbiji, u okolini manastira Prohor Pčinjski u selu Miglence. Ostao je bez oca sa 8 godina koji je bio streljan na Ilindan 2.8.1943. kada su fašisti pokupili sve zemljoradnike sa njive i odveli na streljanje. Pradeda je nađen sa parčetom hleba u džepu koji nije stigao da pojede tog dana - započela je pevačica Tea Stoševska.
"Piši kako hoćeš, samo nemoj da nas ubiješ"
- Dakle moj deda je ostao siroče sa 8 godina, sa još nekoliko braće i sestara, sa majkom i sa babom bez oca koji bi, da je bio živ, možda zaštitio porodični nacionalni identitet dve godine kasnije kada su komunisti odlučili da su svi koji žive blizu Makedonije Makedonci i svim Srbima sa prezimenima na -IĆ, menjali u -SKI. Kada je stigao red na moju porodicu, bila je kod kuće baba sama sa decom. Komunisti su joj rekli: "Baba, ti od danas više nisi Stošić, nego Stoševski." A ona mu je na to odgovorila: "Piši me sinko, kako 'oćeš, samo nemoj da nas ubiješ." I tako je dedina porodica postala Stoševski. Sa tim prezimenom je deda odrastao, došao u Pančevo, oženio se mojom babom, dobio dva sina. Nekoliko puta kada je tražio da dobije svoju krštenicu, menjali su mu i kompletno ime, osim prezimena, pa je pisalo Ranđel iako se zvao Anđelko... ali deda nije zaboravio ko je i želja mu je bila da samo vrati ime sa kojim je rođen.
- '80-tih godina, deda je odlučio da vrati svoje ime. Bilo je to izuzetno teško dokazati i nisam sigirna ali načula sam da su negde zakopali svoje prave krštenice koje su kasnije pomogle dedi da vrati svoj identitet. I uspeo je! Samo je to i želeo, da umre sa imenom koje je dobio rođenjem, sa prezimenom svog oca i time ispravi nepravdu koja je učinjena nad njim dok je bio dete. Moj deda je vratio svoje ime i prezime koje je dobio rođenjem. I umro je kao Anđelko Stošić. Kako to već ide, neko u porodici je uspeo da vrati, neko nije, pa u istoj porodici dva rođena brata se prezivaju drugačije.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO:
Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!
(Blic,MONDO)