- Dino Merlin je govorio o skromnom detinjstvu, radu u fabrici i periodu kada je, kako kaže, morao da ide napred jer je povratak značio provaliju.
- Istakao je da mu je majka bila najveći oslonac i da ga je naučila radnim navikama, samokritičnosti i tome da ništa ne pada s neba.
- Pevač je poručio da ga je rat duboko promenio i unizio, uz ocenu da je sačuvati ljudskost u takvim okolnostima neprocenjivo.
Nakon što su mu u kratkom roku otkazani nastupi u Splitu i Crnoj Gori, Dino Merlin ponovo je postao glavna tema u regionu. Pevač koji inače retko deli detalje iz privatnog života svojevremeno je bez zadrške govorio o najtežim životnim fazama od rada u fabrici i skromnog detinjstva, pa sve do ratnih godina koje su ostavile dubok trag.
Merlin je tada iskreno ispričao kada je prvi put osetio da je uspeo da se izbori za svoje mesto pod suncem i napusti surovu svakodnevicu.
"To je bilo 1985/1986. godine kada sam radio drugi album 'Teško meni sa tobom, a još teže bez tebe'. U to vreme početaka svaki novi koncert bio je pomalo beg od brutalnih uslova u kojima sam radio u fabrici, tako da ja zapravo nisam mogao nazad. Morao sam uspeti, morao sam ići napred, jer je nazad bila provalija. Posle tog albuma usledila je turneja koja je imala dovoljan broj publike koja mi je omogućila da preživim tu godinu i godine posle, jer pisati pesme i živeti od muzike na ovim prostorima je kao skočiti s litice i nekim čudom ostati živ", rekao je pevač.
Odrastao bez oca
Dino Merlin je odrastao bez oca, a najveći oslonac i životni učitelj bila mu je majka.
"Majka je bila stroga, ali bila je moja uteha. Dobro je znala skriti ljubav prema meni i sestri, ali ponekad bi se otkrila kada bih pred spavanje dobio pola jabuke. To je bio znak da sam taj dan bio dobar dečak. Naučila me životnoj lekciji da budem kritičan prema sebi, naučila me pojmu autorefleksije i da nikad, ali nikad ne tražim krivca izvan sebe. Za sve poljupce i strelice odgovoran sam sam. Osim toga, naučila me radnim navikama, radnoj etici i da ništa ne pada s neba i zauvek sam joj zahvalan na tome", ispričao je on.
"Mogu reći da sam i danas onaj dečak na travi koji voli igru, ali život često nije igra. Pre je to, kako kaže jedna poslovica, ''jahanje tigra – kad jednom kreneš, nema stajanja.' Rođen sam i odrastao u Starom gradu i moj put do kuće uvek je vodio pokraj groblja. Možda je zato u meni uvek zajedno išlo i jedno i drugo, i život i smrt, i svest o prolaznosti, i potreba da pesmom pokrijem strah. I dan danas sebe vidim kao tog dečaka koji korača pokraj groblja i tiho pevuši."
"Moja su leta bila bosonoga. S kriškom hleba namazanom maslacem i jednim paradajzom provodio bih leta na Miljacki. Nisam bio izuzetak, većina moje generacije rasla je u skromnim uslovima, ali bilo je dovoljno sunca da nam osvetli dane i da budemo srećni. Kasnije, kako je život tekao, sve aktivnosti koje sam radio kako bih preživeo, pa i taj rad u fabrici, bili su 'bypass' do mog sna. A to je ovo što živim sada. Ja sam ostvario svoj san i sad ga živim", istakao je pevač.
"Rat me je promenio"
Osvrnuo se i na ratni period, za koji kaže da je ostavio dubok trag na njemu, kao i na svakom čoveku.
"Kao i svakog normalnog čoveka, rat vas promeni i, rekao bih, unizi. To su ekstremne životne situacije koje izazivaju ekstremne emocije i reakcije. A što je god ekstremno, nije dobro i sačuvati ljudskost u takvim situacijama je neprocenjivo. Ali, nažalost, ljudi su prokleti. Čini se kao da je mir samo predah između ratova. Istorija ljudskog roda je istorija ratova i stradanja i valjda nam je tako suđeno do sudnjeg dana", zaključio je Merlin za "Večernji.hr".
Bonus video:
Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!