Kako je velika ljubav dvoje snažnih intelektualaca završila kao surova, precizna ekonomska računica i kako je "oslobođenje" plaćeno novcem od Nobelove nagrade.
Uvek je zapanjujuce posmatrati spremnost sa kojom ljudi komentarišu privatna pitanja javnih licnosti, cak i kada je rec o osobama koje više nisu medu živima. Što je licnost specificnija, znacajnija po nekom kriterijumu, to su posmatraci cinicniji. Uzmite recimo Džona Lenona i Joko Ono, Zeldu i Skota Ficdžeralda, oni su tako cesto i danas na meti cinika koji imaju potrebu da o svemu iznesu svoje (pojednostavljeno) mišljenje.
Istina je, naravno, da niko ne može da zna šta se zaista dešava izmedu ljudi koji se vole, ukljucujuci, cešce nego što bismo želeli da priznamo, i ljude o kojima je rec. Ali, ponekad se može dobiti nešto precizniji utisak o nijansama odnosa izmedu dvoje ljudi ukoliko uzme u obzir njihova prepiska, memoari... nego ako slušamo dežurne "imaoce sopstvenog mišljenja" (na bilo koju, pa i ovu temu).
Tu tezu u punoj meri potvrduje "život suštinskog modernog genija", odnos Alberta Ajnštajna i njegove prve žene, naucnice, fizicara, Srpkinje Mileve Maric Ajnštajn. Sve što uobicajeno možete da cujete o njihovom braku i odnosu nakon razvoda, svodi se na prestavu o Ajnštajnu kao sebicnom egomanijaku. Ali, kad citate njihovu plodnu prepisku, koja ukljucuje veliki broj lepih, dirljivih ljubavnih pisama na pocetku njihove ljubavi, postajete svesni koliko je nijansi i dimenzija postojalo u njihovom odnosu.
Cak i kad to uradimo, vidimo samo fragmente njihovog privatnog života, i njihove licne istine. Ali, i to nam omogucava da sagledamo koliko je rasplet njihove price bio slucaj suocavanja dvoje individualaca snažne volje, izražene ambicije, zapanjujuceg intelekta i emocionalne sposobnosti, pri tome, dvoje individualaca koji su odrastajuci - jer, sreli su se kad je Ajnštajn imao 17, a Mileva 21 godinu - prosto u jednom trenutku poceli da idu u razlicitom smeru.
Do 1912, njihov odnos bio je vec nepopravljivo napet. Razdvojili su se 1914, posle 11 godina braka i 19 zajednickih godina ukupno. Uskoro, Ajnštajn je uplovio u epistolarnu romansu i zaljubio se u Elzu Lovental, svoju rodaku (što u to doba nije bilo nimalo neuobicajeno).
Ajnštajn je 1916. supruzi predložio da se i formalno razvedu, ali kada se kod Mileve razvilo srcano oboljenje koje je bilo praceno napadima groznice, odustao je od te ideje.
"Od sada pa nadalje, necu joj dodatno otežavati stvari razvodom", pisao je veliki naucnik tada svom prijatelju.
Ali, tenzije su nastavile da rastu, i kako se Milevino stanje poboljšalo, Ajnštajn je i drugi put predložio razvod u januaru 1918. godine, u pismu koje se može pronaci u Prinstonovoj digitalizovanoj arhivi Ajnštajnovih spisa, koja nam daje uvid i u nestalnu prirodu Ajnštajnove slave, i koje je ukljuceno u Zbornik Albert Ajnštajn, tom 8: Berlinke godine, korespondencija 1914-1918. Ono što je neobicno je što on ne samo da je ocajnicki želeo da se razvede od Mileve, nego je prakticno bio spreman da je podmiti, i ne samo da je spremno nudio deo novca od Nobelove nagrade u te svrhe, nego je to cinio citave tri godine pre nego što je zapravo dobio Nobelovu nagradu.
"Draga Mileva,
Poduhvat je konacno pokušati da se moja privatna pitanja dovedu u izvesni red, a to me navodi da Vam drugi put zatražim razvod. Cvrsto sam rešen da ucinim sve što je neophodno da bi ovaj korak bio moguc. U slucaju razvoda, spreman sam da Vam dam znacajna finansijska sredstva kroz prilicno velikodušne ustupke koje cu napraviti..."
On dalje nudi da se iznos poveca na tadašnjih 1.560 dolara (što odgovara današnjoj sumi od 26.000 dolara) sa godišnjom provizijom, ciji bi iznos bio deponovan u korist dece.
"... Nobelova nagrada - u slucaju razvoda i u slucaju da mi bude dodeljena - bila bi Vam u celosti ustupljena. Raspolaganje interesom bilo bi potpuno u Vašoj nadležnosti, dok bi glavnica bila deponovana u Švajcarskoj i stavljena na cuvanje, dece radi.
Moja placanja, pod prethodnom tackom navedena, u tom bi slucaju bila zanemarena, i bila zamenjena jednim godišnjim placanjem, koji bi zajedno sa tom kamatom iznosio sumu od 1.380 dolara. U tom slucaju, ta bi Vam suma bila potpuno na raspolaganju.
Udovicka penzija takode bi Vam bila garantovana u slucaju razvoda.
Prirodno, ja bih na takve velike žrtve bio spreman samo u slucaju sporazumnog i dobrovoljnog razvoda. Ako ne pristajete na razvod, ni cent godišnje nece biti slat u Švajcarsku. Sada, ja tražim da me obavestite da li se slažete i da li ste spremni da podnesete zahtev za razvod. Ja bih se pobrinuo za sve ovde, tako da ne biste imali ni problema niti ikakvih neprijatnosti ili icega slicnog."
Ajnštajnovo pismo završava se simpaticnom napomenom o starijem sinu, Hansu Albertu, sa kojim je vodio odvojenu prepisku, i nakon nekoliko lepih želja u vezi sa Milevinim zdravljem, on piše: "Albertova pisma oduševljavaju me silno; ja vidim koliko dobro se taj decak razvija, intelektom i karakterom... Poljupci deci."
Dva meseca kasnije, Ajnštajn piše svom prijatelju, Švajcarcu Hajnrihu Zangeru, koji mu je bio verovatno najbliža osoba od poverenja u to vreme:
"Moja supruga i ja imamo trenutno dosta zadovoljavajuci odnos, bez obzira na moju nameru da se razvedem... Postoji živa prepiska izmedu nje i mene, i sada verujem da je najbolje da sa njom o stvarima otvoreno razgovaram."
Juna 1918. godine, konacno je postignut sporazum o razvodu, a Ajnštajnova obecanja i pravno su formalizovana. Hipoteticka, ali samouvereno ocekivana Nobelova nagrada ostala je centralni deo sporazuma, koji je ukljucivao i sledecu klauzulu:
"Profesor Ajnštajn nalaže, u slucaju razvoda, a u slucaju da dobije Nobelovu nagradu, da novcani deo postane vlasništvo gospode Mileve Ajnštajn i da ovaj kapital bude deponovan u švajcarskoj banci."
Sporazum dalje predvida da u slucaju Milevine smrti ili ponovne udaje, novac od nagrade bude prenet na njihova dva sina.
Mileva se složila, i razveli su se 1919. Ajnštajn je 1921. godine dobio Nobelovu nagradu "za doprinos teorijskoj fizici", koji je posledicno doveo do razvoja kvantne fizike.
Primio je novcani deo nagrade, i buduci covek od reci, sredstva je odmah prebacio Milevi. Kada je koju godinu potom njihovom mladem sinu dijagnostikovana šizofrenija, novac od te nagrade upotrebljen je za skupa lecenja mladog coveka...
---------------------------------------------------------------------------------
MONDO aplikacija ponovo na Google Play Store! PREUZMITE JE!