Bivši trener Partizana, a sada šef struke Videotona, sa tribina je podržao srpske vaterpoliste, među kojima ima drugove i prijatelje. U razgovoru za MONDO, potom je otkrio svoje prve utiske o životu i radu u Mađarskoj.
/Od izveštaca MONDA iz Budimpešte/
Najbolji srpski vaterpolisti u utorak su na Svetskom prvenstvu imali najbrojniju podršku do sada. Tokom cetvrtfinala protiv Australije na tribinama je bilo okaceno nekoliko naših trobojki, a medu onima koji su aplaudirali "delfinima" bio je i uspešni srpski trener - Marko Nikolic.
Prošlosezonski osvajac "duple krune" sa Partizanom sada živi i radi u Madarskoj, gde je pocetkom juna preuzeo Videoton. Pauzu izmedu utakmica i putovanja mladi strucnjak iskoristio je da sa suprugom i prijateljima podrži "delfine" na putu ka polufinalu.
S obzirom na to da vodi jedini madarski tim koji i dalje igra u Evropi, Nikolic nije stigao da i prethodnih dana bude na tribinama "Alfreda Hajoša", kao što nece biti tu ni za polufinale, jer ce istovremeno u Francuskoj igrati mec 3. kola kvalifikacija za Ligu Evrope, protiv Bordoa.
Nikolicev dolazak na vaterpolo mec bio je prilika i da u intervjuu za MONDO otkrije kako proticu njegovi prvi meseci u Madarskoj, u koju je otišao za mnoge iznenadno, prihvativši poziv ambicioznog kluba iz Sekešfehervara.
Za pocetak, istakao je da mu je drago što je uživo gledao njemu posebno drage "delfine".
"Igramo utakmice na svaka tri dana, sutra putujemo za Bordo, ali nije bilo šanse da propustim priliku da dodem na vaterpolo kada sam tu. Pre svega, jer imam mnogo drugara medu ovim igracima, da ih ne nabrajam sve... Od Andrije Prlainovica, preko Mice Aleksica, bivšeg kapitena Žileta Gocica, Dekija Savica, naravno... Da nekoga ne zaboravim. Tu imam i prijatelje, pre svega Jugu Vasovica za koga mogu da kažem da mi nije drug, nego da mi je pravi prijatelj i to vec godinama. I inace smo se prethodnih dana vidali po gradu, ali preklapali su nam se termini utakmica i treninga, pa sam sad iskoristio priliku da sa suprugom dodem i pogledam mec. A, sad polako idemo kuci na Partizan - Olimpijakos, pa u sredu na avion za Francusku", rekao je Nikolic za MONDO.
Na pitanje o prvim utiscima o životu i radu u Madarskoj, mladi trener pre svega istice uredenost države, koja znacajno ulaže u sport, a posebno u fudbal.
"Definitivno je prvi utisak da je ovo uredena zemlja, koja odaje utisak poleta, uzleta... Budimpešta je fenomenalan grad za život. Mnogo radim u prvih mesec i po dana, jer smo odmah po mom dolasku otišli na pripreme u Austriju, pa igramo vec neko vreme u ritmu na svaka tri dana, cetvrtak - nedelja. Na svu srecu - tako igramo i dalje. Prvi utisci su odlicni, u smislu organizacije, infrastrukture, ambijenta u sportu i uopšte. Izvanredno je. Nedostaje im još malo fudbalskog rezultata, ali su sve druge sportove podigli na viši nivo. Pre svega rukomet i vaterpolo, gde imaju prvake Evrope, a zatim dižu i fudbal, košarku, odbojku... Imaju rezultate i u individualnim sportovima i nije daleko dan kada ce rezultat doci i u fudbalu".
Seriju utakmica bez poraza Nikolic je iz Partizana "preneo" i u Videoton, sa kojim je preskocio prve dve prepreke u kvalifikacijama za Ligu Evrope, uz cetiri osvojena boda na startu domaceg prvenstva.
"Mi smo jedini preostali klub u Evropi u ovom trenutku. Imamo težak žreb, igramo protiv Bordoa, ali do sada imamo šest utakmica bez poraza, pa zašto ne bismo verovali da možemo da napravimo nešto i u Francuskoj, kao i u revanšu za sedam dana".
Na Mondu je vec bilo reci o izgradnji novog nacionalnog stadiona u Budimpešti, na kojem ce biti odigrana grupa Evropskog prvenstva 2020. Nikolic na tu temu daje precizniji uvid u madarska ulaganja u fudbal.
"Sve to izgleda neverovatno za neke naše pojmove. Možda smo u tom nekom prostom fudbalskom kvalitetu i rezultatu sada 'tu negde', možda smo u talentu mi i malo ispred, ali nisam siguran koliko ce dugo biti tako, jer su u svemu ostalom nažalost, ili sad na moju srecu, daleko ispred nas. Jednostavno, infrastrukura je neverovatna. I moj klub i svi ostali klubovi zidaju i grade. Od 12 klubova u najvišem rangu, trenutno osam igra na novim stadionima, a to su arene evropskog standarda. Za to vreme, preostala cetiri kluba zidaju nove stadione, ukljucujuci i moj klub i to ce sve biti gotovo najkasnije do leta. Na sve to, ima još pet-šest klubova u drugoj ligi sa takvim stadionima. Kampovi za trening, tehnologija koja se koristi, naravno, finansije redovne u dan, medijsko pracenje lige, sponzori... Sve je na vrlo visokom nivou i u tom smislu su dosta daleko ispred nas".
Dolaskom u Videoton na velika vrata, kao šampion, Nikolic je sa sobom doneo i ambiciju napada na vrh. Po tom pitanju, njegov i klupski plan potpuno su se poklopili.
"Prvi utisci o klubu su jako dobri. Zato sam i došao. Moja poslednja tri kluba, odnosno cetiri posla i sada peti (Vojvodina - Partizan - Olimpija - Partizan - Videoton) takvi su da se traži sve, titula, kup i uspeh u Evropi. Sa relativno malo godina profilisao sam sebe kao trenera koji radi u takvim klubovima, a meni jako odgovara da radim pod takvom vrstom pritiska, jer mislim da ne bi bilo dobro ako dodem u situaciju da radim u klubu koji se ne bori ni za šta. To je i bio glavni razlog dolaska ovde posle osvajanja 'duple krune' sa Partizanom".
Poredeci fudbalske ambijente u dve zemlje, Nikolic je istakao...
"Jednostavno, ovaj klub me je želeo i ovo je sredina u kojoj se napada sve, uz fantasticnu organizaciju i uz mirnocu koja nedostaje Srbiji, jer ovde ništa nije pitanje života i smrti kao što je cesto kod nas, nego se sve doživljava sportski i normalno. I nerešen rezultat, pa i poraz koji nekad mora da dode u sportu. Prosto, vazduh je bolji i to je ono što sam cesto govorio dok sam radio u Srbiji, a radio sam 11 godina, da nisu igraci i treneri odgovorni za stanje u našem fudbalu, vec neki drugi faktori koji nemaju mnogo veze sa sportom".
Iako je otišao iz Srbije, Nikolic naš fudbal i dalje prati. Zajedno sa brojnim partizanovcima u Videotonu, odgledao je nekoliko utakmica svog bivšeg kluba i crno-belima želi svu srecu u sezoni 2017/18.
"Navijamo, tu smo, ima nas puno partizanovaca ovde. Tri clana strucnog štaba, plus Danko Lazovic i Marko Šcepovic. Svi smo povezani sa Partizanom na neki nacin. Cak smo uspeli i da pogledamo nekoliko utakmica. Navijamo odavde i naravno želimo sve najbolje, pre svega u Ligi šampiona i posebno u dvomecu protiv ovog protivnika (osmeh). Naravno, u svakoj drugoj utakmici takode. Imaju dobru osnovu tima, koji je pokazao da ima šampionski mentalitet i sada to treba nadograditi. Prosto, ta publika je gladna uspeha u Evropi. Želim im svu srecu na sva tri fronta, a odavde cemo uvek navijati i radovati se pobedama Partizana".
Posle povratka iz Francuske - Nikolicev plan je vec poznat. Subota, "Margit Siget" (ili Dunav arena), utakmica vaterpolista.
"Naravno, u subotu sam tu, jer cemo 99 odsto moci da stignemo. Pretpostavljam da ce biti vecernji mec, a mi igramo u nedelju mali derbi protiv Ujpešta. Obavezno dolazim da podržim momke, ako im je to uopšte potrebno (osmeh) i svakako da uživam. Naravno, to su mi drugari, prijatelji, toliko puta smo se družili i u krajnjem slucaju zaista je zadovoljstvo njih gledati, jer ovo što rade...", zastao je Nikolic...
"Moram tako da kažem, ali ovo je nenormalno!", naglasio je.
"Zaista, to su nenormalne stvari u ovakvom sportu. Evo pogledajte i utakmicu protiv Australije, cetvrtfinale Svetskog prvenstva, ali se pobeda od prvog sekunda ne dovodi u pitanje. Ti momci su izgleda tako odgajani od malih nogu, da sve sem pobede njima predstavlja veliki neuspeh i na neki nacin im malo i zavidim. Pokušavam da deo tog mentaliteta uvek prenesem i na svoje igrace, u fudbal, u kojem god klubu da radim. To što vaterpolisti rade je zaista za divljenje", dodao je Marko Nikolic, sa poklonom (subotnjim "rekvizitom") u ruci - majicom vaterpolo reprezentacije.