"Važio je za čoveka koji je uglavnom mrzovoljan, nezainteresovan za ogromnu većinu tema koje se drugim ljudima čine važnim; govorili su da je težak (ne samo po kilaži, dabome), da je namćor, da nema strpljenja ni želje da se dopadne drugima. Najviše od svega je prezirao udvoričko ponašanje i lažnu ljubaznost".
Bio je i ljubitelj domaće rakije. I poezije. Pavle je ponekad umeo da uzme olovku i papir (kakav god nađe u blizini) i napiše, onako iz cuga, dobru pesmu ili stih. Ali najviše je voleo svoju Miru, životnu saputnicu sa kojom je proveo više od 30 godina zajedničkog života, sve do svoje smrti, pre 28 leta, napisao je naš kolumnista Mladen Nikolić u tekstu koji je posvetio Pavlu Vuisiću.
Na današnji dan, pre 29 godina, ostali smo bez "namćora poete koji je voleo jednu Miru".
Zato ćemo se na današnji dan podsetiti kako je moguće da klinac koji je svojevremeno odbijen na prijamnom za Akademiju, "mrgud po opredeljenju" postao jedan od najcenjenijih glumaca koje je Balkan video.
Dvojac za sva vremena
Majstorski konzilijum...
Pare!
Legenda u legendarnom filmu "Malo su bučni..."
Pusti čašicu, daj flašu