Podsetite se jednog vremena, dobre muzike i života legende koja nas je napustila pre deset godina
Na današnji dan pre deset godina ostali smo bez Laze Ristovskog, jugoslovenskog muzičara i legende grupa Smak i Bijelo dugme.
Imao je samo 51 godinu kada nas je napustio. Na današnji dan ćemo se prisetiti hitova i saznati možda nepoznate detalje iz života velikog Laze.
Imao je samo pet godina kada je počeo da se bavi muzikom, tačnije, ubedio roditelje da mu kupe harmoniku. Prve časove je dobio od jednog kraljevačkog pedagoga kod kojeg se svirala klasična muzika. Godinama kasnije upisao je muzički školu, ali je uvek imao trojku iz vladanja.
Razlog? Direktoru škole se nije dopala njegova ljubav prema rokenrolu.
Svirao je saksofon kao trinaestogodišnjak u svom prvom bendu. Kada je završio sedmi razred, roditelji su mu kupili orgulje "Wox Jaguar". Ime benda u kojem je svirao? Ne postoji. Tačnije, postoji, ali zbog toga što su bez imena nastupali po kraljevačkim igrankama - prozvani su Bezimeni.
Pocetkom sedamdesetih otkrio je i Hammond orgulje, koje je platio šest miliona i sedamsto hiljada ondašnjih dinara. Otvarao je poklopac i gurao unutra odvijač da bi dobio zvuk sintisajzera.
Leta 1975. svirao je s Bezimenima u Bečićima, gde ga je čuo Boki Milošević i poveo u Beograd.
Jednog dana mu je dosadilo da prati Lepu Lukić, pa je pokupio stvari i otišao u Kragujevac. Već posle nekoliko dana održao je prvi koncert sa Smakom na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Svojim zvukom obogatio je albume: "Sma" (1975); "R.M. Točak" (1976) kao i singlove "Ulazak u Harem" (1975) "Satelit" (1976) i "Ljudi nije fer" (1976) kasnije skupljene na kompilaciji "Ulazak u Harem" (1977).
U oktobru 1976, na nagovor Gorana Bregovića, je prešao u Bijelo dugme, što je odjeknulo poput fudbalskog transfera. Sa Bijelim dugmetom je snimio album "Eto! Baš hoću!".
Sredinom 1978. napustio je grupu i sa Ipetom Ivandićem snimio album "Stižemo", a u proleće 1979. na predlog Točka, Zorana i Kepe, vratio se u Smak i sa njima snimio još dva singla : "Na Balkanu" (1979) i "Rok cirkus" (1980) i dva albuma: "Rok cirkus" (1980) i "Zašto ne volim snijeg" (1981).
Učestvovao je i u snimanju ploče "Iz profila" (1982) Borisa Aranđelovića, koja je zapravo ostatak materijala pripremljenog za album "Zašto ne volim snijeg".
Nakon raspada Smaka u jesen 1981, Laza počinje da radi kao studijski muzičar i ubrzo je postao najtraženiji klavijaturista u zemlji. Spisak ljudi s kojima je radio ili ih pratio na turnejama izuzetno je veliki.
Sarađivao je s Džez-orkestrom RTB-a, a nekoliko je godina radio na solističkoj karijeri u elektronskoj muzici. Snimio je jedan singl - "Tražiš oproštaj" (1982), i tri albuma: "Merge" (1983), "2/3" (1983) i "Roses for General" (1984). Isto, godine 1983 sarađivao je sa ansamblom Južni Vetar kao gost na ploči Gordane Stojićević koja se zvala "Nisi znao da me čuvaš".
U Bijelo Dugme se vratio u februaru 1985. i sa njima snimio albume "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo" i "Ćiribiribela".
Komponovao je muziku za više domaćih filmova, od kojih su najpoznatiji: "Lazar" (1984), "Sveto mesto" (1990), "Velika frka" (1990), "Mrav pešadinac" (1993), "Paket aranžman" (1995), "Lepa sela lepo gore" i "Nečista krv" (1996). 1994. godine u saradnji sa Sašom Loknerom, klavijaturistom Bajage i Instruktora, objavio vrlo zapažen album "Naos".
Zbog teške bolesti Ristovski je bio vezan za invalidska kolica nekoliko godina, ali je nastavio sa radom i učestvovao na povratničkoj turneji Bijelog dugmeta 2005. godine.
Preminuo je 6. oktobra u Beogradu u 51. godini, posle teške i duge bolesti. Sahrani na Novom groblju u Beogradu prisustvovali su rodbina i mnogobrojni prijatelji, poštovaoci i ličnosti iz sveta muzike medju kojima Željko Bebek, Radomir Mihajlović Točak, Momčilo Bajagić Bajaga, Dejan Cukić, Vlado Georgijev...
Na komemoraciji je rečeno da je Ristovski bio "čarobnjak crno-belih dirki i muzičar vizionar kome je sve dozvoljeno".
