Reditelj, scenarista i istoričar, diskutovali su o tome kolika je razlika između stvarnih događaja u istoriji i onoga što je "umetnička sloboda" tvoraca popularne serije
Koliko TV serije i pop kultura kao društveni fenomen uticu na ljude, najbolje pokazuje i slika iz amfiteatra Fakulteta za politicke nauke, koji je je bio tesan za sve zainteresovane koji su želeli da cuju šta imaju da kažu autori hit serije "Senke nad Balkanom".
Tribina "Politika i društvo u Kraljevini SHS izmedu fikcije i stvarnosti" bila je idealna podloga za analizu istorijskih dogadaja i onih prikazanih u seriji "Senke nad Balkanom".
Od kada je pocelo emitovanje popularne serije koja se bavi dešavanjima nakon Prvog svetskog rata, a pred pocetak Drugog svetskog rata (1928. godina), svaka nedelja uvece se ocekuje s nestrpljenjem, a o istorijskim intrigama i zapletima koje nam je serija prikazala se polemiše svakodnevno.
Da li je general Živkovic stvarno bio homoseksualac, a princ Ðorde Karadordevic lud? Šta su Beli Rusi zapravo radili u Beogradu i da li je tajno društvo Tula zaista imalo toliki uticaj u tom periodu, samo su neka od pitanja koja se postavljaju u javnosti.
SENKE NAD BALKANOM: Haos pred kraj! (FOTO)
"Pomalo je isuvišno i nepotrebno tražiti potpunu istorijsku faktografiju u umetnickim delima. Stari Grci su govorili da je umetnik odstupanje od kanona, a slicno je i sa filmskom umetnošcu. Istorija nije egzaktna nauka vec se radi o interpretacijama, i ona ne postoji samo kao tumacenje izvora, vec i kao naše videnje prošlosti. Mi ovde imamo seriju koja je postigla potpuni uspeh. Predstavili su jedno vreme koje je decenijama za našu javnost bilo kontroverzno i prvi su koji su prikazali to složeno društvo", istakao je istoricar Cedomir Antic.
Jedan od primera nezadovoljstva javnosti zbog nacina na koji su prikazane odredene radnje u seriji je tekst Andreja Tarasjeva, predsednika Društva za ocuvanje spomena na Ruse u Srbiji pod nazivom "Senke nad srpskom kinematografijom", gde se žali na to što su kozaci predstavljeni kao kriminalci i dileri, i što je jedan od zvanicnih opisa serije "Istorija koju nas nisu ucili". Medutim, Dragan Bjelogrlic smatra da je taj slogan tu s pravom.
"Upravo je ova serija zainteresovala veliki deo populacije za te dogadaje i istorijske licnosti o kojima ništa nismo znali i nismo mogli da ucimo u našim knjigama - ni moja generacija, ni generacija pre moje, a ni ova danas. Tako da ja mislim da je taj slogan koji smo stavili upravo slogan koji je s pravom tu i koji je predstavljao ovu seriji na najbolji moguci nacin", smatra reditelj.
SENKE NAD BALKANOM: Vaše mišljenje nakon prve epizode?
Na primedbe o istorijskim "neistinama" u seriji, Bjelogrlic odgovara:
"Ocekivali smo mnogo više kritika - od crkve, od Karadordevica... U Makedoniji nas jedne strane napadaju zbog nacina na koji smo predstavili VMRO, dok s druge strane imamo nezadovoljne potomke Belih Rusa. Zadatak pop kulture je da zainteresuje ljude za stvarne dogadaje i licnosti. Scenario smo radili na osnovu istorijskih cinjenica - pricalo se da je princ Ðorde Karadordevic lud i definitivno je bio u Toponici, a znalo se da je general Živkovic ucestvovao u tome da ga proglase ludim, što je bilo dovoljno da se na to stvori dalja prica. U Beogradu su postojale tri pušionice opijuma i držali su ih sve Rusi. Najpoznatija se zvala upravo 'Samarkan', a kozaci su stajali ispred vrata i ni žandari nisu mogli da udu ako oni to ne dozvole. Umetnicka sloboda postoji, ali je zasnovana na nekim potkovanim cinjenicama".
Scenarista Vladimir Kecmanovic je jedan od "odgovornih" za ono kako su "Senke nad Balkanom" prikazale pomenuti istorijski period, a okupljenim studentima je ukazao na moguce razlike, dodatke i nedostatke u odnosu na istorijske cinjenice i umetnicku fikciju.
"Postojao je kriminal, postojali su ljudi koji se drogiraju, postojao je veliki uticaj stranih sila na ovom podrucju. Pitanje je samo naravno da li se toliki procenat ljudi drogirao kao što je to slucaj u našoj seriji, naravno da nije. Uticaj stranih sila je možda bio i veci nego što je to prikazano, jer nam to nije primarna tema. Na primer, uticaj komunista je bio mnogo veci nešto što smo mi to imali prostora da prikažemo, ali je simbolizovano u seriji kroz lik Mustafe Golubica. Uticaj Tula konkretno u to vreme je bio verovatno bio manji nego što je prikazano u seriji, ali ima smisla što je prikazano tako jer ce u nadolazecem periodu taj uticaj postati veoma jak. Jatagan mala je po onome što sam citao izgledala optrilike tako, a po nekim istoricarima cak i gore. Što se tice dekadencije u visokom društvu ona je sasvim sigurno postojala. Ne moralni, nego estetski zadatak umetnosti je da ono što prikazuje ima nekog osnova, ima neke veze sa epohom koji predstavlja, jer inace nema smisla zbog cega to radite", smatra on.
Ono što je Bjelogrlic još otkrio je da je ideju za ovu pricu dobio proucavajuci period tridesetih godina prošlog veka kada je spremao materijal za film "Montevideo". Tada je, kaže, otkrio taj drugi svet - "svet kriminala, korupcije, jakih politickih uticaja i svega ovoga cime se 'Senke nad Balkanom' bave".
"Inpirisale su me ta ogromna korupcija i povezanost kriminala i sprege kriminala. I onda naravno kada sam te neke stvari poredao, prosto sam došao do toga da postoji jedna istorijska konstanta koja važi za ove prostore, jer je jako bitno da kada radite neko umetnicko delo koje se vraca u prošlost, bitan je momenat iz koga vi to radite. Mi iz 2017. se vracamo u 1928. gde projektujemo ono što se nama dešava danas negde u ono vreme kojim se tada bavimo. Izmedu ostalog je i to zadatak jednog umetnickog dela - pokušavamo da nademo neke kauzalnosti, neke stvari koje su iste, nepromenjive, neke stvari koje se ponavljaju, koje jako lice na ovo današnje vreme", istice Bjelogrlic, a Kecmanovic se slaže da su "Senke" izrazito bliske vremenu u kojem živimo danas...
"Vreme u kom danas živimo mnogo više lici na vreme u koje su smeštene 'Senke nad Balkanom', nego što je licilo doba komunizma, i u tom smislu, to podudaranje i paralelizmi su danas mnogo vidljiviji i podsticajniji".