Evo šta kaže nauka o onome čemu svako od nas teži...
Tokom protekle dve decenije, pokret pozitivne psihologije bacio je novo svetlo na doživljaj srece, pružajuci naucni uvid u naš potencijal za srecu. Uz to, u centru pažnje psihologije i psihijatrije više nisu samo mentalne bolesti i poremecaji, vec i sve ono što život cini vrednim življenja.
Rodonacelnik pozitivne psihologije Martin Seligman srecu opisuje kao cesto doživljavanje pozitivnih emocija kao što su radost, uzbudenje i zadovoljstvo, u kombinaciji sa dubljim osecajem znacenja i svrhe.
To podrazumeva pozitivno razmišljanje u sadašnjosti i optimistican pogled na buducnost. Ali, ne treba gubiti iz vida da sreca nije stabilna, nepromenljiva, vec nešto na cemu treba da radimo i cemu treba da težimo.
Jedno je tragati za srecom, ali ako težite tome da budete srecni sve vreme, to je prilicno nerealno. Nedavna istraživanja pokazala su da je kljuc za intenzivniji osecaj srece i licne dobrobiti psihološka fleksibilnost.
Recimo, otvorenost prema emocionalnim iskustvima i sposobnost "tolerisanja" perioda neprijatnosti ce vam omoguciti da se generalno krecete ka bogatijem, smislenijem postojanju na ovom svetu, piše IFLScience.
Studije su pokazale da nacin na koji reagujemo na odredene životne okolnosti ima više uticaja na to koliko cemo srecni biti nego te okolnosti same po sebi. Iskustva stresa, tuge, anksioznosti u odredenom trenutku u životu ne znace da ne možemo da budemo srecni na duge staze.
Dva puta do srece
Filozofski gledano, postoje dva puta do srece, hedonisticki i eudajmonisticki.
Hedonisti smatraju da, da bismo živeli srecnim životom, treba da povecamo zadovoljstvo i da izbegavamo bol. Ovo gledište teži zadovoljavanju ljudskih apetita i želja, ali cesto je kratkog daha.
Nasuprot tome, eudajmonisticki pristup ima drugaciju perspektivu, kaže da bi covek trebalo da živi autenticno, imajuci viši cilj. Po ovom pogledu na svet, trebalo bi da težimo dubljem smislu i potencijalu kroz ljubaznost, pravdoljubivost, iskrenost i hrabrost.
Ako srecu posmatrate iz hedonistickog ugla, onda morate da nastavite da tražite nova zadovoljstva i iskustva koja ce vam "pružiti" srecu. Takode, to znaci da cete pokušati da svedete na minimum neprijatna i bolna iskustva, da biste raspoloženje održali "na visini".
S druge strane, ako usvojite eudajmonisticki pristup, težicete znacenju, koristeci svoju snagu da doprinesete necemu vecem od vas samih. To, ponekad, može ukljucivati i neprijatna iskustva i emocije, ali cete zauzvrat osetiti dublju srecu i zadovoljstvo.
Sreca ne znaci izbegavanje teških trenutaka, poenta je u tome da naucite da odgovorite na sve životne probleme na nacin koji ce vam omoguciti da "rastete" i da iz toga nešto naucite.
Ucenje iz problema
Istraživanja pokazuju da doživljavanje neprijatnosti može da bude i dobro za nas, u zavisnosti od toga kako na njih reagujemo.
Tolerisanje neprijatnosti može da nas ucini otpornijim na probleme i natera nas da preduzmemo nešto, da se menjamo, da delamo.
Istraživanja koja su se bavila psihickim stanjem ljudi koji su doživeli neke ozbiljne traume pokazala su da postoji fenomen poznat kao "posttraumatski rast". Cesto ljudi koji su suoceni sa velikim životnim teškocama, bolestima, velikim gubicima, kažu da je nakon takvih iskustava njihov život postao smisleniji i ispunjeniji.
Za razliku od osecaja srece koji je prolazno stanje, vodenje srecnijeg života uvek podrazumeva individualni razvoj kroz pronalaženje smisla. Radi se o prihvatanju sopstvene ljudskosti sa svim usponima i padovima koje ona podrazumeva, o uživanju u pozitivnim emocijama i izvlacenju neceg dobrog i iz negativnih emocija, na nacin koji ce nam omoguciti da ostvarimo svoj puni potencijal.