Rezime sezone koja će velikim slovima ostati upisana u istoriju Crvene zvezde.
Posle psihološkog šoka koji su doneli bolna eliminacija iz kvalifikacija za Ligu šampiona od Ludogoreca, pa debakl protiv Sasuola u prilici da se domognu Lige Evrope, a onda i gubitak prvog mesta superligaškog karavana samo cetiri kola pre kraja prvenstva, te poraz u finalu Kupa, usledila je najbolja postbarijevska sezona Crvene zvezde u Evropi i povratak titule na stadion Rajko Mitic.
Iako je na raspolaganju imao vecinu igraca koji su pretrpeli sve prethodno navedeno, a novajlije su mu dolazile "u hodu", Vladan Milojevic uspeo je sa svojim strucnim štabom da "zategne" tim na najbolji moguci nacin. Hemija koja se stvorila izmedu njega i fudbalera, donela je crveno-belima rezultate kojima se malo ko nadao - šesnaestinu finala Lige Evrope i titulu prvaka Srbije.
U 56 utakmica ostvarena je 41 pobeda, uz 11 remija i samo cetiri poraza. Postignuta su 124 gola, a primljeno samo 30!
Nijednog trenutka tokom sezone koja je završena "petardom" protiv Voždovca, igraci u crveno-belim dresovima nisu delovali kao da ne znaju šta ce sa loptom ili se "borili za goli život" protiv nekog rivala. Cak ni protiv Arsenala i moskovskog CSKA. Štaviše, u cetiri duela sa poznatim engleskim i ruskim klubom, Zvezda je ostavila mnogo bolji utisak od skupocenih protivnika, iako je uz 0:0 od oba poražena 0:1.
Videlo se u tim porazima da igracima nedostaje iskustvo velikih utakmica, a posle odluke Vladana Milojevica da ostane na mestu trenera, navijaci ovaj put - za razliku od pre godinu dana - sa velikim optimizmom docekuju kvalifikacije za Ligu šampiona. Posebno jer je sistem promenjen, pa cak i da se ne domogne iste, Zvezda ima dobre šanse da se ponovo nade u grupi Lige Evrope (našalili su se neki u subotu uvece kada se tokom slavlja na beogradskim ulicama zapalio autobus u kojem su bili igraci i strucni štab izjavom "prineli smo žrtvu za Ligu šampiona").
Upravo je kontinuitet ono što je potrebno klubu da bi nastavio put "ozdravljenja" posle dugih godina ranog ispadanja u kvalifikacijama i borbe sa nagomilanim dugovima.
Što se tice domace scene, osvojeno je ravno 100 bodova u 37 utakmica!
"Veciti rival" Partizan ostavljen je daleko iza, pobedom kada je bilo najpotrebnije - u prvom kolu plej-ofa, posle prethodno dva nerešena ishoda u medusobnim duelima.
Jedinu mrlju na sjajnu sezonu baca eliminacija u cetvrtfinalu Kupa Srbije od Macve, ali i u Šapcu Zvezda nije poražena tokom igre, vec posle penala.
Uspeo je Vladan Milojevic da u prvom delu sezone uigra prakticno dva tima, jedan za medunarodnu i jedan za domacu scenu, cime je znacajno rasteretio pojedine igrace koji su se u Zvezdu vratili da "rehabilituju" karijere posle slabe inostrane sezone. I, svi do jednog su uspeli!
Prvenstveno zvanicno najbolji igrac i strelac Superlige, Aleksandar Pešic, koji je sa 25 golova vodio saigrace do titule.
Pored iskusnih igraca - u koje po vremenu na seniorskoj sceni, ne i po godinama, spada i Nemanja Radonjic - Zvezda je ove sezone "lansirala" u orbitu i neke svoje klince.
Dejan Joveljic se u finišu sezone predstavio navijacima golovima, Luka Ilic je u više navrata pokazao zašto ga je kupio Mancester siti, Uroš Racic stekao zavidnu minutažu, kao i Luka Adžic, oko kojeg se ipak zakomplikovala situacija poslednjih nedelja zbog ugovora, pa su male šanse da ce i ostati u Zvezdi.
Ova sezona donela je i, verovatno, najbolju selekciju stranaca u timu od kada su oni postali redovna pojava u našem fudbalu. Micel Donald je zalaganjem i odnosom zaslužio da postane prvi stranac kapiten Crvene zvezde, Damijen Le Talek se pokazao kao sjajan štoper iako mu to u dosadašnjoj karijeri nije bila primarna pozicija, Ricmond Boaci je golove postizao kao na traci, Gelor Kanga spajao saigrace sa protivnickim golmanima i pogadao kada je trebalo - protiv Sparte i Krasnodara, Abraham Frimpong bio zamena na koju je u svakom trenutku moglo da se racuna da ce odraditi posao, a El Fardu Ben se tokom proleca brzo uklopio u tim i nagovestio da bi naredne sezone mogao biti velika opasnost po protivnicke golmane.
Posebnu ulogu u šampionskom pohodu imali su Vujadin Savic, Filip Stojkovic i Slavoljub Srnic, momci koji su se zaobilaznim putem stigli do uloga o kojima su maštali igrajuci za mlade kategorije kluba.
Milan Borjan je povremeno delovao kao da mu je nemoguce dati gol, Nenad Milijaš je bio produžena ruka Vladana Milojevica u svlacionici, Marko Gobeljic je proglašen u timu za "vodu navijaca", Milan Rodic, Branko Jovicic i Nenad Krsticic ostvarivali su na terenu svaku trenerovu zamisao, iako je bilo perioda kada su ih povrede sputavale, Nemanja Milic, Srdan Babic i Dušan Andelkovic strpljivo su cekali i koristili svoje šanse...
Svako je imao svoju ulogu i tacno je znao šta mu je ciniti na terenu, što je i jedan od najvecih uspeha Vladana Milojevica, Milana Kosanovica, Vladana Jankovica, Nikole Leposavica, Dušana Gašica, Ivice Momcilovica, Ivana Vucetica i ostalih angažovanih u strucnom štabu.
Mnogo toga dobrog desilo se po Crvenu zvezdu u proteklih godinu dana, ali sada je potrebno održati pozitivnu atmosferu i vezati još jednu jesen u Evropi, uz dobre rezultate na domacoj sceni. Svesni su u klubu da jedino tako mogu da izadu iz finansijskih problema, a ono što je bitno - i igraci razmišljaju na takav nacin. Cak i oni koji nisu ponikli na "Marakani", cini se da osecaju crveno-bele boje kao da ih vec dugo nose.
Putokaz je postavljen, a hoce li ga svi zajedno slediti, videcemo...