/piše: Nebojša Šatara, Banjaluka - mondo.ba/

Faruk Hadžibegić (60), poznat i kao "komandant odbrane" Sarajeva, Betisa, Sošoa i selekcije Jugoslavije, dugo već živi u Parizu i trenutno je bez trenerskog angažmana.

Tokom karijere kratko je bio i selektor Bosne i Hercegovine, zbog čega mu je jasno koliko je težak posao imao njegov nekadašnji šef - Ivica Osim. Utoliko, sagovornika smo pitali i za onu staru priču o lošim odnosima u nacionalnom timu nekadašnje SFRJ, gde je "svako vukao na svoju stranu", ali i gde su Dragan Stojković Piksi i Safet Pape Sušić "gušili jedan drugoga na terenu".

"Oni koji su govorili da Sušić i Stojković nisu mogli zajedno da igraju potpune su neznalice i u političkom i sportskom smislu", rekao nam je Hadžibegić.

"Ako je to istina, onda zbog čega je ta reprezentacija ostvarila najveći uspjeh u istoriji jugoslovenskog fudbala i zbog čega je smatraju jednom od najboljih generacija u istoriji plavih? Propaganda nacionalizma u to vreme nije postajala. Mi smo svi u svlačionici bili Jugosloveni i želeli smo da ostvarimo što bolji rezultat na Mundijalu. Svako je radio svoj posao. Imali smo veliku odgovornost - od predsednika Saveza, preko selektora, igrača i celokupne javnosti. Sad, mnogo godina kasnije, ljudi su pomešali krompir i jabuke. Nismo postali šampioni sveta jer su rivali bili bolji, a ne zato što Piksi, Sušić ili Tomislav Ivković nisu mogli da igraju zajedno", rekao je Hadžibegić.

Prema njegovim rečima, Jugoslavija u četvrtfinalu sa Argentinom u Firenci nije imala ni sreće, koja je sastavni deo sporta.

"Bolji je bio protivnik, bila je greška sudije (isključenje Refika Šabanadžovića, prim. aut), napravili smo i mi nekoliko grešaka i to je to. Greške su sastavni deo života uopšte".

Hadžibegić se složio da nisu baš sve emocije iz Italije bile lepe s obzirom na njegov promašeni penal protiv "gaučosa". Odbrana golmana Serhija Gojkoečee označila je i kraj plavih na šampionatu, ali i početak raspada zemlje.

"Bio sam užasno tužan zbog sebe, zbog kolega i navijača, zbog odgovornosti prema našem timu, ali niko ni meni, ni ostalim igračima nije zamerio na promašenim penalima, niti uputio ružnu reč".

"PO UZORU NA VATRENE"

Tim Hrvatske iz 1998.
MN Press/arhiva Tim Hrvatske iz 1998.



Hadžibegić će na Mundijalu navijati za Srbiju i Hrvatsku, jedine reprezentacije iz zemalja bivše Jugoslavije koje su prošle kvalifikacije.

"Žao mi je što nema BiH na Mundijalu, takođe i Crne Gore, Slovenije i Makedonije. Pristalica sam svih selekcija iz bivše Jugoslavije. Srbija i Hrvatska imaju izuzetno teške grupe sa po jednim izrazitim favoritom na papiru, kakvi su Brazil i Argentina i to za osvajanje titule prvaka", rekao je i dodao:

"Za neki veći uspeh Srbije i Hrvatske, moraće se ponašati onako kako se ponašala Hrvatska u Francuskoj 1998. 'Vatreni' su tada zaboravili na sve je bilo, igrali samo za svoj dres i zato su napravili rezultat. To je jedini način i sada. Nisu ove selekcije u najboljem momentu, ali lopta je okrugla. Ne trebaju ići u Rusiju kao autsajderi već da ciljaju visoko. Gledaću ih svakako".

Hadžibegić izuzetno ceni mlade selektore Srbije i Hrvatske, Mladena Krstajića i Zlatka Dalića...

"Obojica sigurno znaju kako da motivišu svoju igrače jer je to njihov posao, ali ne mogu sami da naprave ambijent u nacionalnom timu, za to je neophodno da cele države žive za uspeh na Mundijalu, od penzionera do najmlađih. Samo tako se može ostvariti iskorak, ali nadam se da će to uspeti da ostvare i Srbi i Hrvati. Voleo bih da prođu u osminu finala i mislim da je to moguće. A posle dolaze najbolji i svi koji žele da naprave dobar rezultat moraju da igraju protiv najboljih", ocenio je nekadašnji kapiten "plavih" i zaključio:

"Treba igrati bez velikog respekta prema bilo kome".