Prirodna riđa kosa je veoma retka - samo jedan do dva odsto svetske populacije čine riđokosi, pa ne čudi što ljude toliko intrigira kako oni nasleđuju ovu vatrenu boju kosu.

Dok se ranije mislilo da samo jedan gen kontroliše da li će neko imati riđu kosu ili ne, nova studija je dala neka nova otkrića.

U studiji koju opisuju kao "najveću genetsku studiju o boji ljudske kose", naučnici sa Univerziteta u Edinburgu analizirali su DNK skoro 350.000 ljudi, poredeći DNK riđokosih sa DNK ljudi koji imaju plavu, smeđu i crnu kosu.

Ranije su stručnjaci mislili da MC1R gen određuje hoće li osoba biti riđokosa, međutim, kada su uporedili DNK, naučnici su utvrdili da postoji osam genetskih razlika između riđokosih i ostalih, koje ranije nisu primetili.

Te ranije studije su pokazale da riđokosi nasleđuju dve verzije MC1R gena, po jedan od bioloških roditelja. Međutim, nema svako ko ima dve verzije ovog gena automatski i riđu kosu.

Kada su pažljivije pogledali funkcije novootkrivenih genetskih varijacija, istraživači su došli do zaključka da neki od njih mogu da odrede da li će gen MC1R biti uključen ili isključen.

Drugim rečima, ovaj gen samo po sebi ne znači ništa, jer druge genetske varijacije određuju hoće li taj gen biti uključen, i hoće li osoba imati "vatrenu" kosu.

Pored ovog otkrića, naučnici su utvrdili i da je skoro 200 gena povezano sa plavom i smeđom kosom. Jedno od neobičnijih otkrića je činjenica da mnoge od ovih genetskih razlika utiču na teksturu, pre nego na boju kose.