Pacijenti koji prime transfuziju krvi "starije" od 29 dana izloženi su dvostruko većem riziku od infekcije. "Bajata" krv može biti uzrok upale pluća, infekcije krvi, urinarnog trakta i srčanog zaliska, sepse i drugih vidova infekcije.
Pacijenti koji prime transfuziju krvi "starije" od 29 dana izloženi su dvostruko većem riziku od infekcije, zaključili su američki stručnjaci u najnovijoj istraživačkoj studiji.
Prema regulativi Američke administracije za hranu i lekove (FDA), krv može da se čuva uskladištena do najviše 42 dana, a potom mora da se uništi.
Naučnici Univerzitetske klinike Kuper u Kamdenu, u Nju Džerziju (SAD), otkrili su da krv postaje problematična za pacijente već dve nedelje pre isteka tog zakonskog roka.
Oni su ispitali ukupno 422 pacijenta na intezivnoj nezi, koji su dobili transfuziju između jula 2003. i septembra 2006. godine.
Oni koji su dobijali krv "stariju" od 29 dana, dvostruko češće su oboljevali od upale pluća ili dobijali sepsu, infekcije krvi, urinarnog trakta i srčanog zaliska nego pacijenti koji su dobijali krv ne stariju od 28 dana.
Do infekcije je dolazilo ne zato što je krv koja je davana transfuzijom zaražena, već zato što se sama "kvarila" posle određenog vremena, istakli su naučnici.
Uskladištena crvena krvna zrnca počinju, posle izvesnog vremena, da menjaju svoj biohemijski sastav, odnosno supstancu citokin (citokini su polipeptidi ili glikopeptidi, koji prenose informacije među ćelijama i važni su medijatori upalnih bolesti), koja može da snizi imunološki odbrambeni mehanizam pacijenta, pa on zato biva podložniji infekciji.
"Ne govorimo o hepatitisu, virusu HIV ili o nekim drugim bolestima koje nastaju infekcijom krvi, već o povećanoj osetljivosti na infekciju kao rezultat transfuzije", izjavio je Rojtersu dr Dejvid Gerber.
U SAD za transfuziju se koristi krv stara oko 17 dana, istakli su istraživači.
Gerber, međutim, ne zahteva zakonsko skraćenje 42-dnevnog vremena skladištenja krvi, navodeći da bi to moglo da ugrozi zalihe krvi.
"Živimo u složenom svetu... Danas nije sasvim jednostavno obezbediti dovoljne zalihe krvi", kaže Gerber, dodajući da uvek razmišlja o onome što bi se moglo dogoditi u slučaju neke prirodne katastrofe.
Dr Ričard Bendžamin, iz Američkog Crvenog krsta smatra, međutim, da je studija pokazala da treba detaljnije ispitati uticaj "bajate" krvi na pacijente.
"U svakom slučaju, razumno korišćenje transfuzije omogućava izvođenje pojedinih hirurških intervencija koje, inače, ne bi bile moguće zbog gubitka krvi. Lekari i pacijenti moraju da dobro odvagaju i potencijalnu dobrobit, i rizik", kaže on.
Ova najnovije istraživanje nije jedino, koje je obavljeno na temu zdravstvenih problema kod ljudi koji primaju transfuziju.
Istraživači iz Klinike u Klivlendu, u Ohaju (SAD), došli su do podataka da su pacijenti koji su bili podvrgnuti hirurškoj intervenciji na srcu, u slučaju da su primili krv stariju od 14 dana, imali više komplikacija.
(Tanjug)
Prema regulativi Američke administracije za hranu i lekove (FDA), krv može da se čuva uskladištena do najviše 42 dana, a potom mora da se uništi.
Naučnici Univerzitetske klinike Kuper u Kamdenu, u Nju Džerziju (SAD), otkrili su da krv postaje problematična za pacijente već dve nedelje pre isteka tog zakonskog roka.
Oni su ispitali ukupno 422 pacijenta na intezivnoj nezi, koji su dobili transfuziju između jula 2003. i septembra 2006. godine.
Oni koji su dobijali krv "stariju" od 29 dana, dvostruko češće su oboljevali od upale pluća ili dobijali sepsu, infekcije krvi, urinarnog trakta i srčanog zaliska nego pacijenti koji su dobijali krv ne stariju od 28 dana.
Do infekcije je dolazilo ne zato što je krv koja je davana transfuzijom zaražena, već zato što se sama "kvarila" posle određenog vremena, istakli su naučnici.
Uskladištena crvena krvna zrnca počinju, posle izvesnog vremena, da menjaju svoj biohemijski sastav, odnosno supstancu citokin (citokini su polipeptidi ili glikopeptidi, koji prenose informacije među ćelijama i važni su medijatori upalnih bolesti), koja može da snizi imunološki odbrambeni mehanizam pacijenta, pa on zato biva podložniji infekciji.
"Ne govorimo o hepatitisu, virusu HIV ili o nekim drugim bolestima koje nastaju infekcijom krvi, već o povećanoj osetljivosti na infekciju kao rezultat transfuzije", izjavio je Rojtersu dr Dejvid Gerber.
U SAD za transfuziju se koristi krv stara oko 17 dana, istakli su istraživači.
Gerber, međutim, ne zahteva zakonsko skraćenje 42-dnevnog vremena skladištenja krvi, navodeći da bi to moglo da ugrozi zalihe krvi.
"Živimo u složenom svetu... Danas nije sasvim jednostavno obezbediti dovoljne zalihe krvi", kaže Gerber, dodajući da uvek razmišlja o onome što bi se moglo dogoditi u slučaju neke prirodne katastrofe.
Dr Ričard Bendžamin, iz Američkog Crvenog krsta smatra, međutim, da je studija pokazala da treba detaljnije ispitati uticaj "bajate" krvi na pacijente.
"U svakom slučaju, razumno korišćenje transfuzije omogućava izvođenje pojedinih hirurških intervencija koje, inače, ne bi bile moguće zbog gubitka krvi. Lekari i pacijenti moraju da dobro odvagaju i potencijalnu dobrobit, i rizik", kaže on.
Ova najnovije istraživanje nije jedino, koje je obavljeno na temu zdravstvenih problema kod ljudi koji primaju transfuziju.
Istraživači iz Klinike u Klivlendu, u Ohaju (SAD), došli su do podataka da su pacijenti koji su bili podvrgnuti hirurškoj intervenciji na srcu, u slučaju da su primili krv stariju od 14 dana, imali više komplikacija.
(Tanjug)