Praznici samo što nisu, a to, osim nekoliko slobodnih dana, druženja sa porodicom i prijateljima, poklona i uživanja u đakonijama, donosi i beskonačno čekanje u redovima na sve strane. U pošti, u samoposluzi, u prodavnicama...
Statistika kaže da, iako deluje čudno, najbolje rezultate daje postojanje samo jednog reda. Čim imate više formiranih redova za, na primer, različite kase u prodavnici, stvari se iz nekog razloga usporavaju.
Ipak, iako je čekanje generalno neprijatno i dosadno, realno vreme provedeno u čekanju nema nikakve veze sa našim doživljajem te situacije. Ponekad pet minuta može proći dok trepnete, a nekad se dva minuta razvuku do beskončnosti.
Evo nekoliko faktora koji čine da nam vreme provedeno u čekanju deluje duže nego što zaista jeste.
Ako nemate šta da radite osim da piljite u jednu tačku, delovaće vam da čekate mnogo duže nego što je to zasita slučaj. Sa druge strane, ako imate neku zanimaciju, koliko god ona bila banalna, vreme prolazi brže. To je jedan od razloga zašto se u liftovima tako često nalaze ogledala - ljudi vole da se ogledaju, tako im vreme brže prolazi.
Čim nešto počne da se "mrda", imate utisak da vreme brže prolazi. Zato u restoranu meni dobijemo odmah, čak i ako je prilična gužva i svima je jasno da će se konobar pojaviti tek za petnaestak minuta da primi porudžbinu. Iz istog razloga nekad će se desiti da vas lekar pozove da uđete u ordinaciju iako ćete tamo na početak pregleda čekati još desetak, dvadeset minuta. Pacijenti se manje nerviraju ako čekaju u ordinaciji nego u čekaonici.
Anksioznost samo otežava situaciju. Ako sve vreme razmišljate da li je trebalo da stanete u drugi red i pokušavate da odredite koji se najbrže kreće, uvek ćete imati utisak da ste izabrali upravo onaj najsporiji.
Neizvesnost nas nervira. Ako čekate kod lekara na primer, i sestra vam kaže "Doktor će vas uskoro primiti" to će vam pasti mnogo teže nego ako vam kažu "Lekar će vas primiti za pola sata". Čudno je, ali to potvrđuje i činjenica da ako na neki sastanak stignemo pola sata ranije, sa anđeoskim mirom čekamo dogovoreni termin, ali ako se čekanje oduži na još pet ili deset minuta obično počinjemo da se nerviramo.
Što je vrednije ono što čekamo, strpljiviji smo. Lakše ćete podneti čekanje u redu ako kupujete nove cipele, nego ako vam treba neka svakodnevna sitnica kao četkica za zube ili nešto slično.
Ipak, kako god okrenete, u ovo doba godine gužve ne možete da izbegnete, tako da je bolje da se pomirite sa sudbinom. Nerviranje i svađanje sa ljudima za koje imate utisak da žele da se "ubace" preko reda, ili sa prodavačicom za koju imate utisak da je "suviše spora" neće ubrzati proces. Ide Nova godina, opustite se malo.
(MONDO)