Sve što ste mislili o balerinama je istina - one su graciozne, nežne, zgodne. Ono što, možda, niste znali je koliko je težak put od učenice baleta do profesionlane balerine. Mi smo se raspitali koliko one vežbaju, šta jedu, ali i gde izlaze...
Brojne devojčice i poneki dečak, uče da igraju klasičan balet. Jedni zbog ljubavi prema plesu, drugi po preporuci lekara s obzirom na to da je balet odličan za , pravilno držanje kičmenog stuba i korekciju ravnih stopala. Ipak, mali je broj onih koji dočekaju da im ovo bude profesija.
"U pitanju je velika ljubav prema baletskoj profesiji i želja za bajkom. Niko nije iz finansijskih razloga u ovome. Potreban je naporan rad, ali ipak ništa bez talenta. Balet traži mnogo truda i odricanja, svakodnevne rituale koji su kao u vojsci", priča za MONDO prvakinja Narodnog pozorišta Mila Dragičević (37), ćerka Magdalene Janeve i Čede Dragičevića, koji su takođe nekada igrali na sceni beogradskog nacionalnog teatra. I njena sestra, Duška, svojevremeno je takođe bila primabalerina beogradskog baleta.
"Moj put je bio težak. Koliko god bilo divno imati porodicu poput moje, to je i veliki krst. Prošla sam sve - od poslednjeg do prvog reda ansambla, od manjih do većih solističkih uloga, i teškom mukom stigla do soliste", priča Mila, nekada učenica baletske škole "Lujo Davičo", na čiji su profesionalni razvoj uticali ruski pedagozi.
Podsećamo je na stroge profesore iz baletske škole, koji nisu dozvoljavali devojčicama da imaju probušene uši i da nose minđuše, ili nalakirane nokte čak ni providnim lakom, štipali ih ukoliko im guza nije zategnuta, ili udarali prutićem po ruci kada je malo opuste…
Ipak, Mila Dragičević kaže da su to bili divni dani i da je stekla mnogo znanja koja su joj kasnije značili ne samo u baletu, već i u životu.
"Najteže je opstati. Možeš ti da se pripremaš i da odigraš dobro neku predstavu, ali sve to pada u vodu ako sledeća nije još bolja", objašnjava Mila.
"Izlazak na scenu je božanstvena stvar. Divan je osećaj dobiti zasluženi aplauz na kraju predstave i ne bih ga menjala nizašta na svetu", nadovezuje se Ivana Kozomara.
Pored baletske škole svi igrači idu i na redovnu školsku nastavu, zbog čega im je raspored veoma zgusnut. Ipak, od svih poteškoća izdvajaju probleme sa kilažom, koji su gotovo svi imali u tinejdžerskom dobu. Samo oni najistrajniji uspeju sve da prevaziđu i ostvare svoje baletske snove.
"Bilo je teških, veoma teških situacija, ali kada dođeš u salu, kod svog pedagoga, sve dođe na svoje", priča Ivana.
Profesionalne balerine kažu da danas nemaju poteškoća sa kilažom, jer su aktivne celog dana. Jednočasovne vežbe zagrevanja svakog dana su im "amin" za bilo koju probu, a u zavisnosti od repertoara vežbaju i nekoliko puta dnevno.
"Dosta se trošimo, tako da možemo i da jedemo sasvim normalno. Najvažnije je da planiramo obroke prema probama. Obožavam palačinke, generalno volim slatko, i nije to do te mere strog režim da ne možemo sebi da priuštimo dobar zalogaj", priznaje Tamara Ivanović, koja je već 17 godina balerina u Narodnom pozorištu.
I dok nam najmlađa među njima, Ivana, kaže kako malo vremena provodi van pozorišta tako da ne može da nam ispriča autentičnu situaciju kako momci reaguju na balerine, Tamara kroz osmeh dodaje:
"Stvarno je velika prednost kada se spomene da smo balerine, svi stvore iluziju umetnosti i iste takve zgodne devojke. Izjavu da sam balerina skro uvek prati oduševljenje drugih. Zbog bespalatnog svakodnevnog aerobika smo vitalne i izgledamo mlađe".
Mila Dragičević na našu opasku da je radni vek balerine kratak kaže da "njima tako ne izgleda".
"To je savršeno trajanje za jednu estetsku umetnost, što balet jeste. Dvadeset godina rada za ovu profesiju uopšte nije malo, posebno ako sagledate jedan dan i kroz šta sve tokom njega prođete. Ja bih sada negde u svetu sa beneficiranim radnim stažom, trebalo da odem u penziju. To je psihološki problem - ti si još mlad, a zapravo prestaješ da se baviš svojom profesijom. Tu je, takođe, neki raskorak, ali i tu je sve stvar glave", tvrdi Mila.
(MONDO. Aleksandra Petrovski)